Ja i Vlado bili smo najbolji prijatelji. Možda zato jer smo rođeni na isti dan a možda zato i jer smo išli u isti razred. Nema toga što ja za njega ne bih bio učinio, zato sada i sjedim u zatvoru a on je na slobodi. Još uvijek pokušavam razmotriti situaciju u kojoj sam se našao. Valjda će me Vlado iz nje izvući, jer istina je da ja nisam ubio tog čovjeka, ali sam zato svojom voljom preuzeo tuđu krivnju. Takav sam ja kad su prijatelji u pitanju. Dajem sve od sebe.

Ali krenimo od početka jer vidim da vam ništa nije jasno, ubojica je na slobodi a nevin guli robiju. E da.

Kao što sam rekao bili smo najbolji prijatelji. Isti datum rođenja, ista klupa i zajednička ljubav prema tučama. I tu prestaje sva sličnost između mene i Vlade al to nije ni važno jer ona tri elementa, datum, klupa i tučnjava, od nas su napravila neraskidiv lanac prijateljstva.

Ja sam sin pijanca i nesretne, izmoždene i uplašene žene a Vlado pripada „elitnoj“ skupini ljudi, meni nedodirljivih. Zašto nedodirljivi, pitati ćete se? E pa vidite ja kao njegov najbolji prijatelj nikada nisam bio u njegovom domu, njegovi ni ne znaju da ja postojim. K njima su zalazili uvijek neki buđovani, političari i razno razni uglednici. Gdje bi ja u takvu kuću sirotinjsku nogu stavio. Nekada sam u trenucima krize razmišljao, nije me se prijatelj valjda sramio? To me istina malo vrijeđalo , al što ću, šutio sam jer pravi se prijatelji teško se nalaze.

Njegov stari bio je direktor Elektre a stara mu je bila poznata privatna poduzetnica. U centru grada imali su stan od 180 kvadrata, love ko blata. On je kod mene zalazio svaki dan ja kod njega nikada.

Znate kako ljudi znaju biti ljubomorni, pa tako i na naše prijateljstvo, znali su mi reći, pazi se, Vlado te iskorištava, na kraju će te ostaviti na cjedilu. Samo sam se smijao na te riječi, gdje bi mene Vlado ostavio. Nezamislivo.

Moram vam ispričati kako smo to ja i Vlado išli u tuče i pljačkaške pohode. Nije Vladi falilo novca, nikako, ali nekada mi se činilo da je imao tamniju dušu od moje i da je sve što je radio, radio iz dosade, jer ja sam se za razliku od njega tuko i pljačkao iz potrebe, u mene uvijek bio propuh u džepovima. A scenarij je uglavnom išao ovako, ako me kužite. Opalim tipa po faci, najdraži su mi bili fini mamini sinovi, štreberi, dakle opizdim ga tako da ga krv oblije, i dok mu još lije i dok skuplja zube u ustima, zavrnem mu ruku da kosti pucaju. Tako sam lako dolazio do mobitela, satova, love i svega ostalog. U tim trenutcima kao da su me sami demoni obuzimali, uvijek sam imao pred sobom lice svoga pijanog starca,  e onda bi tuko bez milosti, skoro do smrti sam mogao tuči, nikad nisam bio siguran jel tučem staroga ili frajera, toliko bi mi se pamet pomutila. Moj vjerni prijatelj Vlado znao bio me onda zaustaviti i reći, saberi se, dosta je bilo, ubit ćeš čovjeka. Al takav sam vam ja. I kad tučem, dajem sve od sebe.

I tako bi stao premda bi u meni sve bubnjalo i žeđalo za krvlju.

Imao je Vlado neku čudnu moć nada mnom.

A Vlado, e taj je za pljačku birao uvijek neku starčad nemoćnu i djecu, sve su mu žrtve bile neki jadnici s kojim se lako izlazilo na kraj. Dobro, priznajem , ja sam ipak bio nešto jači ili sam samo imao junačko srce za tučnjavu. To sam mu prešućivao, nisam htio da zna da kužim da ima slaba muda. A i dobar mi je bio Vlado, često me je nakon izvrsno odrađenih tučnjava i pljački častio sa raznim skupocijenim poklonima. I zato kad god su pred nama bili malo žešći protivnici, ja sam ulazio prvi u fajt, ja sam probijao led, a on je ulazio na sigurno. Jednom sam mu ipak to prigovorio, i znate što mi je rekao, da je on mozak našeg tandema. On misli a ja radim. On organizira posao a ja odrađujem. Rekao mi je da će on jednom naslijediti svoga staroga u direktorskoj fotelji a da ću mu ja biti sekjuriti boj.

Jel kužite, čekao me posao i to dobro plaćen posao. Bio sam oduševljen jer ionako nisam imao nego dva razreda srednje škole ( keramičar ).

A Vlado je završio srednju tehničku, nije ni on bio baš neki učenik ali je imao moćnog starca pa to njemu nije ni bio važno.

Uglavnom da sad malo skratim priču jer sam se već umorio od pisanja, nisam naučio ovoliko pisati i misliti, nakon nekoliko godina Vlado je zaista postao direktor Elektre jer stari mu je pošao u mirovinu a ja sam postao njegov momak za osiguranje.