Nekada davno, uistinu davno, u vrijeme kada nisu postojale riječi ja i moje, kada je sve bilo dio Jednoga, postojala je Čuvarica Svjetlosti.

 

 

Mislima, poput najljepše melodije, razgovarala je sa potocima, rijekama i oceanom, sa šaputavim lišćem i dubokim korijenjem drveća, njezina pjesma odzvanjala je kroz visoke šume, lelujeve oblake i padala sa prvim kapima rose na mekanu travu. Gdje god se pojavila, neobična bijela svjetlost pratila ju je u stopu, obasjavši i najtamniji kutak duboke šume ili oceana.Tada bi ptice i delfini, zvijeri i leptiri razumjeli što je život. U tom trenutku, kroz njihovu krv bi prostrujio razlog samoga postojanja.I život je bio svet.

 

Kako je vrijeme prolazilo, Čuvarica je odlučila svoje znanje podjeliti sa ljudima.U tihim noćnim satima, svi bi se okupljali oko plamteće vatre i znanje se prenašalo, putem pjesme, preko priča, sa koljena na koljeno.Živjelo se u zajedništvu sa svjetlosti.

Kišne kapi donosile su blagoslov plodova, sunčani dani donosili su radost i toplinu, zimske noći toplinu ljudskog zagrljaja, a jesenje lišće mirisni šareni tepih prosut po šumskome pragu.I vrijeme je teklo u ritmičkom disanju planete Zemlje.

 

Čuvarica Svjetlosti, zadovoljna, sklopila je oči.Ali, u jednome trenutku uhvatila je misao budućnosti.Vidjela je kako čovjek diže ruku i glas na drugog čovjeka, kako životinje bježe pred ljudima, kako nestaju šume i bistre rijeke, čula je tihi jecaj ove planete. Ali vidjela je i još nešto....

U jednom gradu, jedne daleke godine, nekolicina ljudi u svojim snovima sanja još o vremenu Svjetlosti. Bude se sa suzama u očima, a ne znaju što je razlog tim suzama. Čuju njezin glas, a ne znaju kome on pripada. Osjećaju neku težinu ali i radost u grudima..... i žele znati što je to?

Žele znati, kako da se bore protiv mržnje i zla, da li je borba ono što im sada predstoji, ili da djeluju putem mira?

Da li da govore istinu, ma koliko ona povrijedila drugo ljudsko biće, ili da je prešute, sve u ime mira?

Da li je to onda uistinu mir?

A razlog njihova postojanja?

Gdje da traže to znanje i da li takvo znanje uistinu postoji?

I tisuću drugih pitanja prolazilo je tim budućim vremenom...............

Nasmješila se. Nije sve tako mračno.Vrijeme je da se pobrine za to buduće doba, jer u njemu čekaju mnoga bića svjetlosti da se prisjete davno zaboravljenog Znanja...

http://safiris.blog.hr