Terapeut karmičke dijagnostike, imena Karmello, zadovoljno se, poput Garfielda rastezao na svojoj stolici. Kroz prozor se ogledavalo jesenje sunce koje se, poput pripitog željezničara, lijeno gegalo ka svom radnom mjestu.
Netom skuhana kavica je mirisala mmmm..Božanski. Požudno ju je srknuo i nastavio frkat fini nizozemski duhan koji je dobio na poklon od bivšeg/sadašnjeg klijenta.

Današnji dan bi mogao biti vrlo zanimljiv - intuitivno pomisli gledajući zamišljeno u daljini polumrtvu prirodu.

Imao je neki čudan predosjećaj, onako maglovit u skladu s vremenom, no nije se puno zamarao s njim. Privukao je cigaretu ustima i bezbrižno otpuhnuo dim.

Zatim je, onako reda radi, bacio pogled u svoj rokovnik makar je već znao što u njemu piše.
Za pola sata dolazi mu nova klijentica. Prva i jedina za danas.
Nakon nje malo dublja meditacija pa onda dogovoreni ručak sa starom prijateljicom koju dugo nije vidio.

Što se tiče klijentice, u pitanju je bila gospođa srednjih godina te, koliko je shvatio, nadasve uspješna poslovna žena.

Eh, uspjeh je varljiva stvar - pomisli. Ljudi poput orlova rano polete. Visoko i gizdavo. No kad tad ateriraju zbog hm, probavnih smetnji.
Nije Karmello pri tom mislio ništa loše. Cinizam je u njegovom životu predstavljao jedan od onih malih ventila koji čovjeku puno znače.

Započeo je s rutinskom pripremom za terapiju. Obavio je sve nužno uključujući i jedan sasvim osobni ritualčić.
Dvoumio se da li da prilikom terapije bude u Akashi ili ne.
OK, otvoriće zapis. Lagana invokacija i tu je.

Za početak joj je izmjerio neke svoje interne parametre kao što su OPD, razina ljubavi, duhovna razina itd.
Volio je unaprijed imat te neke orijentire, čisto da se od početka može prilagodit klijentu.
Treći je razred (mentalni), OPD joj je 42, dakle u prijelomnom je periodu kad se duše obično nalaze na raskršću. Razina ljubavi u silaznoj putanji, i to zadnjih 6-7 godina. Dakle, nešto se „loše“ događa.
Pogledao je i zajedničku prošlost jer većina ljudi koji mu dolaze imaju neke zajedničke živote s njim. Heh, toliko o slučajnostima. Ma puno tih terapija je već unaprijed gore zakazano.

Dakle..Imao je 1 život s njom. Hm..Bila je dadilja njegovoj djeci. Zanimljivo.

Pa što li je to stislo našu dragu nanny  pomisli Karmello vragolasto.

Reski zvuk zvonca prekinu ga iz misli. Žustro je otvorio vrata.
Pred njim je stajala dobrodržeća i zrihtana plavuša.
Prava pravcata businesswoman, ma kao iz kataloga.
Čije lice odjednom dobije zbunjeni izraz..

- Dobar dan. Joooj, pa vi ste tako mladi? Pa nisu mi rekli...

Procijenivši ga tako s vrata kao da je poželjela učinit onaj vojnički okret „čelom nazad“.
Ha, valjda je očekivala neko puno starije, bradato, polušamansko stvorenje premazano svim mastima. Pao mu je na pamet onaj poznati Boris Bukvić iz jednog lučkog gradića. Taj vjerojatno nema ovakvih problema ko ja - pomisli Karmello sve to u stotinci sekunde.

No, predrasude su nešto što postoji otkad je ljudi i vjerno ih u stopu prate.
Karmello je već navikao na takve opaske tako da zapravo nije ni trepnuo. Nego se još srdačnije nasmiješio.

- Jesam gospođo i u principu ne smatram to nekom manom. Ništa vi ne brinite nego uđite.

Stajala je tako par sekundi dugih kao vječnost i bogami, kao da se premišljala.
No, ili ju je smirio taj nezamjerajući, intrigantni i empatijom natopljeni osmjeh.. Ili...
Ili jednostavno više nije imala šta izgubit. Uglavnom, ušla je unutra.

Vješalica, foteljica, sok, kavica.
Uslijedio je uvodni razgovor, sve onako po terapeutskom PS-u.

Mic po mic, nanny se opuštala.
Jest mlad, al tko zna, možda ovo i neće bit bačeno vrijeme, pomisli ona.
Uostalom. Hrpa psihijatara, astrologa, vidovnjaka, bioenergetičara.
Naobilazila se.
Potrošila brdo para i vremena, al bez pravog rezultata.

Počela je s pričom.
Poput njene vanjštine, i sam njen život na van je bio fensi-šmensi.
Karijera, fakulteti, dobar materijalni status. Začudo, i savršen muž, savršeni odnosi, djeca više manje OK.

Karmello ju slušajući pomisli kako bi se vjerojatno većina upitala, pa što ovoj ženi još više treba?

Ali ne i on koji često hoda tim trnovitim putevima duša.

Malo ju je zagrijao i smekšao i onda je stvar krenula.
Lažem, krenuo je potop.
Ne baš biblijskih razmjera. ali puno veći nego što je Karmello očekivao..
Izlazilo je i curilo na sve strane.
Kad god bi joj kroz razgovor napipao neku bolnu točku briznula bi u plač.

Simptoma je bilo svakakvih.
Duboko unutarnje nezadovoljstvo. Iracionalna nutarnja bol bez vidljivog razloga. Neizdrživo.
Nemogućnost donošenja odluka. I nepovjerenje u iste. Strah i nesigurnost u samu sebe.
Gađenje na sve te korporacijske sheme. Zanimljivo da bez obzira na vrlo lako dolazi do najviših pozicija no onda proradi destrukcija. Poslove mijenja ko čarape. Jednostavno mora pobjeć. I tako ispočetka. Ništa joj nije dovoljno dobro niti je istinski veseli.
Ambiciozna ali s podsvjesnom agresijom prema ambicioznošću. Shodno tome i samodestrukcija. Depresija itd itd.
I svjesna je da bi mnogi na njenom mjestu pjevali od sreće, ali ona iznutra umire, vene i ne može si pomoć.
Karmello je umiri riječima da nije u pitanju nezahvalnost sudbini, jer definitivno je jasno da joj se to ne događa iz neke obijesti.

OK draga nanny, u finoj si gabuli - pomisli Karmello. No sve je to za ljude...

(nastaviće se)