Na početku staze i ulaza u začaranu šumu, djecu su dočekala neobična pravila, poput onih iz pjesme:

                   Za sve nas pravila su ista,

                  postoji o njima cijela jedna lista.

Ova lista bila je napisana na drvenim tablama nataknutim na kolce. Sad je već neke počela hvatati panika.

Pazi kud hodaš, što diraš, ne lutaj sam i slična upozorenja. Njihov strah je odagnao vodič Petar.

-Ne bojte se , djeco, samo hrabro za mnom-umirio ih je.

-A idemo, pa što bude-veli učiteljica Janja.

Nije ni ravnatelju Darku  bilo svejedno , pa ipak ih je on ovamo doveo.

Blato sa staze ljepilo im se za tenisice, lišće je  pod nogama šuškalo, a grane se počele savijati. Vrijeme čudesa je započelo. Napokon!

-A što je to šareno na grani?-upita Sara.

-Idemo brzo vidjeti!-navale djeca.

-Ne možeš vjerovati-kaže Darko-pa to vise s grana lizalice i baloni.

-Navalite ,djeco!-pozove ih Petar.

-Evo i balon.  Kako mogu rasti na granama?-pita opet Sara.

-Pa kad je to začarana šuma-doda Petar.

-Kakvo lijepo drveće, djeco, pogledajte. To su grab, bukva, hrast-primijeti učiteljica Vlatka.

-Idemo pronaći njihovo lišće pa ga kasnije možemo crtati i staviti na pano u našoj školi-doda ona.

- Joj , kakva je pak ovo biljka? Baš je lijepa-začude se djeca.

-To je širokolisna veprina.  Lijep primjerak. Inače ju je teško pronaći- objašnjava Darko.

- Nisam iznenađen što  smo je našli baš u ovoj šumi. A vi ?-upita.

-Djeco, ovu biljku prva je pronašla naša dobra vila Dunja  koja već dugo proučava biljke našeg kraja i brine za zaštitu okoliša. Ona je naša počasna coprnica i novinarka koja će vas doći kasnije slikati s coprnicama-govori im Petar.

-Sad slijedi novi zadatak u začaranoj šumi-najavi on.

Odnekud su se stvorile na drvu duge tanke lijane kao spremne za ljuljanje. Koja je tek sad nastala gužva! Svi su htjeli glumiti Tarzana. Prva dvojica zauzela su  mjesta i zanjihala se.

-Joj, kak se teško držati!-viču dečki.

-Maknite se, idemo mi- već galame drugi.

Kad odjednom puče lijana, a oni popadali na leđa u jarak. Sreća, nije bilo visoko pa se ništa strašno nije dogodilo, osim sklizanja po lišću. Sad više nitko nije bio hrabar. Penju se dalje svi uzbrdo, ali stalno se vraćaju  natrag. Tih stotinjak metara nikako da prođu.

-Pa kako coprnice tuda mogu hodati?-upita Darko vodiča.

-One  ne hodaju,  već lete na metlama-odgovori on.

-Vidim ja da učiteljice i ravnatelj neće stići do vrha pa su im coprnice posudile prijevoz- veli Petar.

-Izvolite ljudi vaše metle. One  lete samo uz vozačke dozvole koje su  posebno izdane za ovu šumu i ovaj kraj-objasni im.

Odrasli su dobili svoje iskaznice uz upozorenje da ih nigdje drugdje ne koriste.

Izdaje se uz odobrenje komisije u sastavu:

 

1.Glavna Coprnica, predsjedavajuća

2.Pomoćna Coprnica, član

3.Dežurni Coprnjak Mračnjak

 

Izdaje se za sljedeće kategorije:

A ) HODANJE  NA  METLI

B) VOŽNJA  NA  METLI

C) LETENJE  NA   METLI

D) LETENJE  NA  TURBO  METLI

E) LETENJE  U   PARU

F) EKO   VOŽNJA

 

NAPOMENA:

        Prema pričama, nekad su se u olujnim noćima oko ponoći  na križanjima i stezama oko Sekirišća skupljali coprnjaki i copnice.

Danas ih možete vidjeti i oko podneva, za bijelog dana!