Oduvijek sam htjela imat kafic. Nesto kao ambiental caffe, lounge caffe… Imala sam i prilika..poslusna, nisam izabrala....da li bi to zazivjelo na nacin koji si ja zamisljam? Hmm, znajuci danas da nikad nije onako kako mi ocekujemo, moguce da ne bi.
Zato imam virtualni caffe  uvijek mogu popricat sa sobom o cemu god hoću, imati drustvo, ili ući u sebe i kontemplirati


U psihologiji je odnedavno i znanstveno dokazano – postoji veliki broj osoba koje precjenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvjereni su da su kompetentni u području u kojem su zapravo totalni laici, a osim što nisu u stanju sagledati svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni prepoznati tu kompetentnost kod drugih.
Najveći neprijatelj znanja nije neznanje, već iluzija znanja”, glasovita je izreka teorijskog fizičara Stephena Hawkinga. Često citirana, nastavlja se na dugu tradiciju filozofske misli. 
Tko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je – izbjegavajte ga! Tko ne zna, a zna da ne zna, dijete je – naučite ga! Tko zna, a ne zna da zna, spava – probudite ga! Tko zna i zna da zna, mudar je – slijedite ga!” naučavao je pak Konfucije.

Kompleksne prirode spoznaje bili su svjesni i Blaise Pascal: “Pametan čovjek nikad neće reći da sve zna”
Jean-Jacques Rousseau: “Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim” te Bertrand Russell

“Problem sa svijetom leži u tome što su glupi potpuno sigurni, a pametni puni sumnji”, kao i književni velikani Johann Wolfgang Goethe: “Sa znanjem raste i sumnja u vlastito znanje”, te Henry David Thoreau “Znati da znamo što znamo i da ne znamo što ne znamo pravo je znanje”.

U suvremenoj društvenoj znanosti, ova problematika naći će se u srcu onoga što nazivamo Dunning-Krugerovim efektom.
Iako nam je ovaj fenomen svima poznat iz bližeg ili šireg okruženja, iz škole, obitelji, s posla ili s malih ekrana – prvi put je službeno definiran i istražen 1999. godine kada su psiholozi David Dunning i Justin Kruger sa Sveučilišta Cornell u Americi objavili rad o tome u Časopisu psihologije osobnosti i društva, te je po njima dobio naziv Dunning-Kruger efekt.

Dunning-Kruger hipoteza počiva na sljedećim premisama:

Nekompetentne individue precjenjuju svoj nivo vještine.
Nekompetentne individue ne znaju prepoznati vještinu kod nekog drugog.
Nekompetentne individue ne uspijevaju primijetiti svoju krajnju neadekvatnost.
Ukoliko se istreniraju da poboljšaju razinu vještine koji posjeduju, ovi ljudi mogu prepoznati i priznati svoj prethodni nedostatak vještine.

Britanski filozof Bertrand Russell: “Jedna od bolnih stvari našeg doba je da su oni koji se osjećaju sigurnim glupi, dok su oni koji imaju maštu i inteligenciju ispunjeni sumnjom i neodlučnošću.”

“Moja specijalnost u socijalnoj psihologiji je izučavanje načina na koji ljudi donose odluke koje su ponekad od životne važnosti za njih” kaže Dunning. ” Postao sam zainteresiran za sudove koje imaju o samima sebi, jer većina teži, bilo u svakodnevnom životu, bilo tijekom istraživanja – reći ono što prosto nije i ne može biti istinito. To me je fasciniralo

Svasta sam radila u zivotu, sto god je bilo potrebno. Sa dvadeset prala vjetrobranska stakla na benzinskoj, konobarila kod NK Lucko, uz ostale goste usluzivala igrace nakon utakmica, radila sam kao zastitar – detektiv u civilu, kao zapisnicar na sudu,  u butiku sa tekstilom, prodavala bizuteriju  izradjivala nakit od poludragog kamenja  nesto iskustva imam u mjenjacnici i prodaji, mjerenju zlata, bila sam blogerica, camera operater na Farmi i Big Brotheru, graficar i montazer na OTV…sirokog opusa uz gomilu radionica spram jednog ustaljenog dvadesetogodisnjeg istog posla…pa kako bi uopce dosla do svega sto imam!? Zaboravila sam najvaznije: ZAHVALNOST.

No…kako god. Zivot ide dalje. Nekima na bolje, drugima na gore, u skladu sa razinom svjesnosti i osobnom vibracijom…ja biram one s visom frekvencijom. Drugi, nisu mi doprinos i njohov princip ne funlcionira za mene. Zahvalna na iskustvu. To nije za mene, niti moje. 

Univerzum nam uvijek drzi ledja, ako par puta kaze ne, onda za to vise nemam pitanja. No ako ti sam gura - iskoristi. Znam da mogu, znam da budem. Znam da jesam. Samo da maknem ocekivanja. Da prihvatim svaku prosudbu, ne ulazim u zakljucke vec sagledam stvari iz sire perspektive i prihvatim da su to sve samo necije "zanimljive tocke gledista" - o njima, nekom drugom prilikom...crtice.

Stvarnost ne stvara nasu tocku gledista. Nasa tocka gledista stvara nasu stvarnost.
Kako kaze jedna dusa, svaka ptica svojoj frekvenciji leti.

Osude, prosudbe, zakljucke, ogranicenja ostavljam ovoj realnosti i onima koji s njom bivaju. Ja biram van toga.

“Naći ćeš se ponovo i ponovo u gotovo nemogućim situacijama. Oni će pokušati ponovo i ponovo pod izgovorima, pod maskama i silom da te nateraju da podlegneš, odustaneš i/ili tiho umreš iznutra.
Nitko te ne može spasiti osim tebei biti će dovoljno lako da ne uspiješ tako lako, ali nemoj, nemoj, nemoj.Samo ih promatraj. Slušaj ih.

Zar želiš to da budeš?

Bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor?

Zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti?

Nitko te ne može spasiti osim tebe ti si biće vrijedno spasa.

To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.Razmisli o tome. Razmisli o spašavanju sebe. Tvog duhovnog sebe. Tvog hrabrog sebe.Tvog pjevajućeg magičnog sebe i tvog preljepog sebe. Spasi ga.

Ne priključuj se mrtvima u duši.Održavaj sebe humorom i skladom i na kraju ako je neophodno uloži i cijelog sebe u tu borbu, bez obzira na izglede, bez obzira na cijenu.Samo ti možeš da spasiš sebe.Učini to! Učini!I tada ćeš točno znati o čemu govorim…”
-BUKOWSKI

Ovo je cini se ipak jedino za mene