Prekrasna žena ljepote rijetke sva u crnom stoji, razmišlja. Vjetar joj mrsi crne kose, a crne oči gledaju mrko sve oko sebe. Uzjaše konja što se propinje i krene iz grada svog. Dvorjani što ostadoše strepe, krste se i proklinju. Strah je njihov strašan kao i ta žena što ju crnom kraljicom zovu.

Gustom šumom podno Medvedgrada odjekuje topot konja. Na izvor je stigla, siđe i sjedne, pa se napi vode hladne što izvire tu u gori. Za život se boji, da je ne otruju, jer zloći njenoj nema kraja i svi se nje boje. Da li je zla ili možda zloćom svojom prikriva srce ranjeno? Na izvoru sjedi dok joj voda teče kroz prste što ih je ispružila, umiva lice i tiho uzdiše. Može li zloća pustiti uzdah tako bolan?

Za mnoga zlodjela osuđuju nju. Pričaju mnogi... gavran crni, ljubimac njen, iskopa oči, kanđama dere svakoga kome ona ga šalje i tako dok nesretnik ne umre. Ljubavnike svoje baca u smrt s kule visoke u zamku svom. Uz sve to i čaranjem se bavi.

Cijeli dan sjedi na izvoru svom, misli joj odsutne, odlutale. Predvečer, naglo se trgne, digne, uzjaše konja i krene u tamu guste šume.

 

 

Mnoge su legende o toj crnoj kraljici. Pretpostavlja se da se radilo o Barbari Celjskoj. U svim mjestima gdje je imala svoje posjede pričaju se priče o njenoj zloći i okrutnosti. Da li je bila zla ili nesretna, tko zna. Možda jedno i drugo. U svakom slučaju razbuđuje maštu.

 

 

Barbara Celjska ( 1392. — 11. srpnja 1451. ), carica Svetog Rimskog Carstva i kraljica Ugarske i Češke, bila je druga supruga Žigmunda Luksemburškog .

Barbara je bila kćerka grofa Hermana II Celjskog i grofice Ane od Schaunberga .

Već 1406 . godine spominje se kao žena kralja Žigmunda Luksemburškog i ugarska kraljica , iako je njihov brak sklopljen tek kasnije u 1408 . godini. Njihovo vjenčanje dalo je Žigmundu podlogu za zahtjev da nastavi vladati kraljevstvima koja je dobio brakom sa svojom prvom ženom, Marijom Anžuvinskom , budući da je Barbara držala jaka nasljedna prava na ugarski tron. Iz istog razloga se Barbarina rodica Ana udala za Vladislava Jagela , udovca Marijine sestre Jadvige . Žigmund je Barbaru uskoro uveo u državne poslove, pa ga je tako u vladanju zamjenjivala kao regent za vrijeme njegovih izbivanja iz Ugarske u periodu između 1412 . i 1414 . godine, te 1416 . i 1418 . godine.

Barbara je Žigmundu rodila njegovo jedino dijete, kćerku Elizabetu, koja se kasnije udala za Alberta II Habsburškog. Za njemačku kraljicu okrunjena je 1414 . godine. Već 1419 . žestoko se sukobila sa Žigmundom, koji je nju i njihovu kćer Elizabetu prognao na više od godine dana. Nakon pomirbe, Barbara od 1420 . nosi titulu češke kraljice, a 1437 . je okrunjena za češku kraljicu. Od 1433 . godine, odnosno od izbora njenog muža za cara, Barabara je nosila titulu carice Svetog Rimskog Carstva.

Kako bi sebi osigurala vlast, odupirala se inicijativi da se prijestolonasljednikom proglasi Albert II Habsburški , pa je još za života Žigmund zapovjedio da se on zatvori. Novi kralj Albert zatvorio ju je u Bratislavi. Nakon svog oslobođenja i uprkos prividnom pomirenju s kraljem, svojim zetom, Barbara je pobjegla u Poljsku da kao protukralja u Češkoj podupre mladoga Kazimira Jagelovića. U Češku se vratila nakon Albertove smrti i nastanila u Melniku, gdje je umrla od kuge 11. srpnja 1451 . godine.

Barbarin je suvremenik, Enea Silvio Piccolomini , (poslije papa Pio II) opisivao njen život kao razuzdan i poročan, a historičari su je nazivali spletkaricom, ali je na političkom djelovanju pokazivala oštroumnost i političko umijeće.

(izvor povijesnih činjenica: Wikipedia)