Gledam te, zamišljenog, u nekoj čudesnoj sferi, gdje još živiš,i  pokušavaš shvatiti, gdje su nestale sve te iskre, svi ideali, sve čežnje, koje si imao u sebi, a koje su se povukle, kao val, na pučinu, ostavljajući iza sebe tek tragove bisera,tek ljuske sedefa, dok je dno ljubomorno čuvalo istinske vrijednosti...Prije tebe, mnogi su pokušavali ostati u svjetlu Istine, i branili svoj STAV, za kojeg su osjećali da diše pravim životom...I svi su, čini mi se, završili kao i ti, i sada, kao i ja...Bar sam tako mislila...Tek trenutni udar vjetrušine, koja unosi hladnoću u kosti duha,i koji uporno šapće da je sve uzalud..Da je sve prazan i uzaludan napad na vjetrenjače, koje se i dalje jednako vrte, smijuljeći se slomljenom koplju i ludoj, usijanoj glavi... Revolucionari su uvijek postojali,i uvijek će postojati...Ali samo oni pravi će riskirati svoju lagodnost i uronjenost u mase, poslije uspjelih parola i podizanja svijesti...Korak je učinjen...Ljudi su probuđeni, ali, da li ćemo prestati boriti se i dalje, ili nastaviti svojim putem, makar on bio i svjesno odvođenje u izolaciju, smještanje u karantenu-zbog možebitne zaraze koja se zove: čuvanje sebe-i svog Stava...Često dobri pokušaji završavaju lošim završetkom..Lošim za onoga, tko je uvidio dekadencu ljudskih mjerila i pokušao učiniti nešto, da ponovo dovede sklad u međuljudskim odnosima...Kažu da je Che bio osjećajan i pravedan...Živio sa najbjednijim slojem ljudi, da bi shvatio bit njihove boli i pokušao to popraviti, oplemeniti..Odbio je četverostruko veću plaću kad je bio na položaju i primao samo onu-vojnog zapovjednika..Poticao je moralnu vrijednost prije materijalne...Jer...čemu obilje, ako ti je duša zatrovana egoizmom, sebeljubljem, bez osjećaja za druge?

Njegovi neprijatelji navode da je odgovoran za mnoštvo smaknuća..Ali...Ne ulazim u povijest te istine..Ulazim u povijest te ideje, koja je davno, davno započela..Rekla bih...U praskozorju praska, u početnom rađanju Ljubavi, koju neki duboko osjete u sebi, a neki zaboravljaju...Velike duše ne žele zaboraviti...I rađaju se bezbrojno puta, dižući tihe revolucije...Involucija je nešto sasvim drugo...Hibernacija baš te Istine o Istini...Naš planet je prepun baš takvih, hiberniranih duša, koje nema tko oživjeti...Ponekad se desi da te oživljeni u bunilu povrijedi, jer se ne sjeća svoga bitka i početne svoje želje: da voli više, najviše...Zato..ograđujem se od vlastitih pokušaja samosažaljenja i gorčine...Svi trebaju to nešto, što se zove zdrav stav, i sjećanje o tome što su i tko su..Opraštam...I zaboravljam..Tek tako svijest se podiže i uzdiže se dalje...Sve ostalo je...vraćanje unatrag...