Volio sam rodnu grudu, njena polja, livade , šume i rijeke.. Jutrima sam hodao   rosnim pašnjacima, diveći se  suncu i pjevao ošamućen ljepotom. Hranio sam se voćem koje sam hodajući usput brao, pio na šumskim izvorima,lijegao sa prvim zvijezdama na sjenicima i budio se sa pticama..

Družio sam se sa jelenima i košutama,divlje zvjeri  su mi bile prijatelji, a zečevi  i  vjeverice bile su mi ljubimci.

Jednoga dana,poželio sam s nekim djeliti život, svu ljepotu, radost i strast .

Oženio sam djevojku  milu i dragu  iz sela preko devet brda..noseći  je  u naručju, pjevao  joj pjesme koje je do tada čula jedino šuma i moji šumski prijatelji...Davao joj svoje srce i ljubav, nježno ju grleći i snatreći o našoj vječnoj sreći.

Savio sam gnijezdo,rodila su nam se zdrava rumena djeca. Sve je bilo kako samo može čovjek poželjeti . Al  mome srcu nešto je nedostajalo..previše sam radio,a obitelj je bila sve brojnija. Volio sam svoju ženu i djecu, nije mi bilo teško raditi po cijele dane, da bi oni imali mirisnog kruha i  svježeg mlijeka.

Javila se čežnja za jutarnjim  suncem i rosom, za lutanja cvjetnim livadama i njihovim opojnim mirisom. Prisjećao sam se života u mladosti a tuga se uvlačila u moje srce.

Moja mi  je žena bila odana, dobra majka, i  domaćica , služila me s ljubavlju, al njeno srce se nije radovalo pustim poljima ni šumskim izvorima..ona je čeznula da  ode živjeti  među ljude.

I njeno srce počela je osvajati tuga, koju nije mogla više podnijeti. Napustila me.Otišla je u svijet, tražeći bolji život za sebe i djecu.

Nisam se ljutio na nju, jer moja je bila odluka da ostanem sam i nastavim kako sam živio i prije nego sam se oženio.

Ni  nakon mnogo godina,  nisam ništa čuo  o njima. Radio sam na polju, voleći svim srcem tu rodnu grudu,  i njenu plodnu zemlju. Sjedio bih tako u rane zore  na starom panju pred kućom i gledao  zemlju kako diše.

 Sunce i vjetar izbrazdale su moje staračke ruke,al srce u grudima i dalje je snažno kucalo ..samo je nekad zadrhtalo pitajući se, dal bi bio sretniji da sam onomad otišao sa ženom i djecom..al pomisao mi tijelo protrne i ja pogled uprem opet  na  tamnosmeđe brazde ispred kuće.

Zadnji dan bio sam opet pred kućom, na panju gledao u beskraj..činilo mi se da bi bilo bolje da sam mogao živjeti sa obitelji do kraja svog života. Ovako , sam sam i na umoru,nemam nigdje nikoga do ove zemlje koja nema kome pripasti. Djeca su kako sam čuo dobro se snašla,i žive svojim životom. Žena mi se nije više udavala,ostala je sama kao i ja..

Poželio sam, novi život u kojem bi izabrao bolje. U kojem ne bi ostao sam na praznom ognjištu..

Rodio sam se  u brojnoj veseloj obitelji, punoj male djece kuštrave kose i rumenih obraza.

Rastao sam u okrilju ljubavi svoje majke i oca   i starije braće i sestara.

Trčao sam zelenim poljima, glasno pocikujući kad god sam mogao pustiti svojoj duši slobodan zamah krilima kroz očarajavjuće prizore kojima me zvala ona, moja zemlja.

Niko od moje braće nije bio vičan tako raditi na zemlji s ocem kao ja koji sam bio najmlađi. I nitko od njih ju nije ljubio kao ja..

A onda došlo proljeće kad se mladi žene, kad se jedno drugom obećavaju na vječnu ljubav..

Našao sam u našem selu djevojku, veselu i lijepu u koju sam se odmah zagledao.. I ja sam se njoj na prvi pogled svidio, ta bio sam zgodan momak.. nudilo se meni mnogo cura, i nije da nije bilo lijepih…al moje srce je tražilo nju..

Oženili smo se i odmah dobili malu kuću kod seoskog vlastelina, gdje smo zajedno služili na imanju. Rodila se djeca, veselju nije bilo kraja..

Godine su prolazile u sreći ,ljubavi i radosti..dječica su nam bila zdrava a mi sretni jer od života nismo tražili više no što nam on sam da.

Kada sam mislio da od mene nitko nije sretniji, saznao sam da me moja mila žena s drugim prevarila. Moje se srce slomlilo od tuge, nisam više bio isti. Otišla je s njim i odvela djecu.

Moj život više nije imao smisla.

Odlučio sam završiti s tom patnjom koju nisam mogao podnijeti. Skončao sam život , žaleći za za izgubljenoj ljubavi..

******

Otac je radio na terenu, u jednoj primorskom gradiću a ona je je stanovala s njim u malo iznajmljenom stanu . Prala bi i kuhala za njega i još nekolicinu prijatelja..pjevala je kao slavuj ali pjevačka karijera nije dolazila u obzir..moja baka nije htjela čuti za to ..to je u ondašnje vrijeme bila prava sramota.

U poodmakloj trudnoći vratila se  u gradić iz kojeg je zajedno s mojim ocem otišla trbuhom za kruhom.

Rodila je malu kuštravu djevojčicu , velikih očiju..Dala mi je  ime po očevoj želji..Otac je bio presretan, i nije mogao dočekati da dođe čim prije kući da bi nas obje vido i ljubio..

Nikada nije došao taj dan. Poginuo je, gušeći se u vrtlogu vode koji ga je zauvijek odnio.Majka je gubila snagu, da nije bilo mene otišla bi i ona za njim.

S vremenom  se oporavila. Rasla sam okružena njenom ljubavlju i pažnjom kao princeza..dok nije on ušao je na vrata jednog dana i postao moj „tata“. Nije mi se svidio, i nikada ga nisam prihvatila kao oca..

Majka je ubrzo rodila sestru,i kao da je život mogao  poprimit neki smisao..da  on nije bio uvijek ljubomoran i nije joj dao mira. Njegove ljubomore su postale nepodnošljive, tukao ju je kad god mu se prohtjelo .

 Otišla je jednog jesenskog jutra ,ne sluteći da se nas dvije više nećemo vidjeti.  Umrla je na operacijskom stolu Moj svijet je po ne znam koji put bio srušen. Opet sam ostala sama, nevoljena i uplašena.

Iz života u život tražeći ljubav, našla sam čovjeka kome sam dala svoje srce..I on kao i onomad ona moja žena nije zaljubljen u prirodu, oblake ni rosne pašnjake..

Ovaj put postoji  kompromis: obitelj je tu, imam slobodu živjeti i uživati u jutarnjem suncu, i u proljetnom pjevu ptica..al u meni još je ona čežnja za slobodom i životom u kojem pijem sa šumskih izvora, i budim se kad svane zora a liježem sa večernjim zvijezdama..opijena mirisom zemlje.

Sanjam da kao ptica poletim nebom, prepuštajući se strujama vjetra ..slobodna .

Kao soko kad se vine..nebu plavom u visine..

      

Yasmin