GLAD ILI LJEPOTA

 

 

   

Šetala dva magarca putem. Jedan, zastavši malo, obrati se drugom:

"Usput, prolazeći pored jedne ograde, vidjeh predivan, sočan cvijet...Ali nisam ga mogao pojesti..¨

¨Zašto?¨-  upita ga drugi?

 Pa, bio je kaktusov.

"Možda bi se mogao samo diviti njegovoj ljepoti,¨"

 -predloži mu magarac-

 ¨"A kako se to radi?"-upita ga prvi magarac.

                     *        *        *

 

            Dvije ribe u meditaciji

 

           

 

  Bile dvije ribe, jedna malena, koja je bila Učitelj,

 i velika, koja je bila učenik.

  Dođe vrijeme da Učitelj konačno prosvijetli svoga učenika.

 "Moram ti otkriti tajnu, koju još ne znaš-"obrati se Učitelj učeniku.."Ti nisi ribica kao ja..Ali to nije važno..Važno je- kad spoznaš tko si, da svoju snagu upotrijebiš u korisne svrhe, za opće dobro drugih...Sad ću ti reći: "Ti si veliki, snažni, morski pas..."

 U tom trenutku, učenik se prosvijetli-i proguta Učitelja..

                         *                      *                         *

                     Priča o dva raka samca

 

   

Na pješčanom dnu, družila sa dva dobra prijatelja dva račića samca.

Jedan je vječito tugovao i jadikovao što sa sobom mora nositi svoju kućicu, dok je drugi bio zadovoljan svojim životom.

Kad mu dojadi prijateljevo kukanje, umjesto da strpljivo pronađe način kako da ga utješi, on mu predloži:

" Znaš što, prijatelju..Razbij tu kućicu, i bit ćeš slobodan i lak poput pera...I moći ćeš kako hoćeš i gdje želiš ići.."

"Ali, ako me grabežljivci napadnu, gdje ću se skriti?"-pitao je drugog račića-

"Pa ja sam uz tebe...Kad budeš u nevolji, dođi, primit ću te u svoju kućicu."

I račić imajući povjerenja u svoga prijatelja, razbije kućicu o stijenje..

Čim su grabežljivci vidjeli da je nezaštićen, pojurili su za njim..

Došavši pred kućicu svoga prijatelja, pozove ga u pomoć.

No on mu odgovori:

"Kao prvo, smiješan si, ovakav gol, bez kućice.

Kao drugo, glup si, jer ovakve kućice su pravljene samo za jednog raka..."

I povuče se,ne rekavši više ni riječ.

 

          Razgovor noćnog i danjeg leptira

 U tami polumjeseca, roj leptira je okružio jednu jedinu svjetiljku na ulici...Većina ih se, privučena svjetlošću, spržila na toplini ..Osim jedne leptirice, koja je, jedva živa, umirući, dočekala jutro..Zatekla ju je velika leptirica šarenih krila, koja je letjela prema suncu..

"Zašto to tako mora biti? Zašto vi, noćna bića, uvijek letite prema svjetlu, kad znate da vam ono donosi smrt?"-upitala je,umiruću noćnu leptiricu

Ona joj odgovori:

"I ti, draga moja,letiš prema suncu, i u svojoj čežnji ne možeš odrediti koliko je daleko od tebe..Na kraju, i ti umireš, ali ne od dodira vatre, nego od neispunjene čežnje.."

Naše stremljenje završava jednako, samo je jednoj cilj blizu, drugoj nedostižan..A obje...smo zaljubljene u svjetlo...