ČATATUTU I FENIKS PTICA

 

        Jednom je malena ptica čatatutu svila gnijezdo u travi, i i snijela u nj tri jaja. Za to saznade gušter Piki, koji je živio u blizini. Piki je volio jesti ptičja jaja.

        Kad je čatatutu odletjela da traži hranu, odmah je dojurio Piki, ukrao jedno jaje, i sa slašću ga pojeo. Kada se vratila, jadna čatatutu vidje da joj je Piki pojeo jaje, pa gorko zaplaka. Počela je grditi zlikovca, ali on je savio rep, i sakrio se u svoju rupu.

        Sutradan Piki ukrade još jedno jaje.

        Izbezumljena ptičica poletje k feniks ptici - carici svih ptica na svijetu.

        "O feniks ptico, naša uzdanice" s tugom reče majka ptičica, "pogledaj kako sam nesretna, i kakvo mi je zlo nanio razbojnik Piki! Ukrao mi je iz gnijezda dva jaja! Zauzmi se za mene, i kazni zlotvora"!

        Svemoćna feniks ptica ležala je u svojemu gnijezdu na grani ogromna hrasta. Perje joj je sjalo u svim bojama duge, obasjavajući njezino nedostupno prijestolje.

        Ona srdito odgovori maloj i neuglednoj čatatutu, koja se, eto, drznula osobno ju uznemiriti:

        "Zar ne vidiš koliko sam zauzeta? Kako se usuđuješ uznemirivati me s takvim sitnicama? Svaka se majka mora starati o svojim ptićima, i pritom ne bi smjela dosađivati drugima"!

        Rastuži se ptičica kad vidje da joj feniks ptica ne želi pomoći u nevolji. Uvrijeđeno joj odgovori:

        "Ti si feniks, carica svih ptica, zato sam ti se i obratila za pomoć. Moja je nevolja za tebe sitnica, ali upamti što ću ti reći: ako se mala vatra na vrijeme ne ugasi, ona može buknuti u požar. Ako se mala zlosreća na vrijeme ne spriječi, ona se može pretvoriti u veliku nesreću. Pa ako nešto slično bude i tebe snašlo, nemoj mene kriviti".

        "Smjesta se gubi odavde", zakriči feniks ptica. "I više mi ne dosađuj sa svojim glupim žalbama"!

        Ožalošćena i gnjevna, vrati se čatatutu svojemu gnijezdu.

        "Čemu sam uopće išla kod carice po pomoć? Silni i bogati ne brinu se za slabe i uboge", razmišljala je. "Moram sama štititi svoje gnijezdo".

        I napravi od prutića luk, a od suhih trava strijele. Pritajivši se na obližnjoj grančici, vrebala je na dolazak Pikija. I Piki se poslije nekoga vremena pojavio, ogledavajući se na sve strane, i šuljajući se prema gnijezdu. Ali netom se podigao na stražnje noge da bi iz gnijezda uzeo i zadnje jaje, ptičica odape strijelu i pogodi razbojnika ravno u oko.

        Piki zapišta i stade se prevrtati od muke, a onda se sjuri put rijeke, da bi hladnom vodom stišao bol u oku.

        Baš je u to vrijeme na obali rijeke drijemao lav. Onako izbezumljen i poluslijep, Piki se strmoglavi ravno u lavlju nozdrvu. Bunovan i preplašen, lav skoči u rijeku. A u rijeci, ljuljajući se na valovima, odmarala se troglava aždaja. Ugledavši lava, koji se sunovratio u rijeku, aždaja se vinu u nebo. Pritom slučajno okrznu veliki hrast, i razbi u gnijezdu jaje feniks ptice.

        Razjarena, feniks ptica se ustremi na aždaju.

        "Ti živiš u vodi, a ja na zemlji - svaka ima svoje carstvo. Nikada se nismo svađale. Zašto si razbila moje jaje? Mi, feniks ptice, samo jednom godišnje snesemo po jedno jaje, i uzgojimo po jednoga ptića. Kako si smjela doletjeti iz svoje vodene kuće da mi razoriš gnijezdo, i da me lišiš potomstva"?

        "O plemenita feniks ptico", odgovori aždaja, "odmarala sam se na valovima, kad je odjednom u vodu skočio lav, očito s nakanom da me napadne. Zato sam uzletjela na nebo, i pri uzletu sam nehotice udarila o stablo, i razorila tvoje gnijezdo. Nisam ja kriva, već lav, pa se raspitaj kod njega zašto je skočio na mene".

        Izvan sebe od gnjeva i tuge, feniks ptica potraži lava, da bi ga pozvala na odgovornost.

        "O mudra feniks ptico", reče lav, "nisam uistinu kriv, jer sam mirno spavao na obali rijeke, kad mi je nekakav gušter uletio u nosnicu. Iznenađen  i uplašen, skočio sam u rijeku i preplašio aždaju. Raspitaj se, dakle, kod guštera, zašto mi je skočio u nosnicu".

        Feniks ptica tako i učini: pronađe guštera Pikija. Ovaj joj reče:

        "Nisam ja ničemu kriv. Mirno sam šetao po travi, kad me čatatutu strjelicom pogodila u oko. Izbezumljen, pojurio sam na rijeku da hladnom vodom ublažim bol. Ne gledajući kuda srljam, uletio sam u lavlju nosnicu. Ostalo znaš. Rekao bih da je glavni krivac čatatutu".

        Uskipjela od bijesa, feniks ptica doleti do gnijezda male ptičice. Obrušila se na nju prijetnjama i grdnjama.

        Ali ptičica joj hrabro odgovori:

        "Presvijetla feniks ptico, ja sam te molila da mi pomogneš. Sjećaš li se, kazala si mi kako svaka majka treba braniti svoje mlade, i pritom ne dosađivati drugima? I ja sam onda krenula u obranu mojega preostalog jajeta - pogodila sam kradljivca u oko, uhvativši ga na djelu.A ti nemoj svaljivati krivicu na mene, zato što sama nisi uspjela zaštititi svoje jaje. Nisam li te upozorila da od male neugašene vatre može buknuti velik plamen"?

        Na ovo feniks ptica nije mogla ništa reći. Posramljena, raširila je svoja moćna krila, i odletjela negdje daleko.

 

        (Tibetanska basna, prijevod B. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena