No, istu večer, odvedoše starca, a sliku zapališe negdje iza kuće..djevojčica nijemogla sakriti svoju bol..Jecajući je pobjegla daleko od bučne gomile, koja je raspravljala o svemu i čak pričala o tome, da se djevojčicu pronađe i očisti od čarolija kojima ju je čarobnjak začarao..Definitivno, slika je negativno djelovala na mlade duše, i svi su odahnuli, kad je bila uništena..

No, djevojčica je pobjegla daleko, i popevši se na vrh planine, zaklonjena stijenama i tamnim zvjezdanim svodom,zagledala se u nebo, prepuno sjajnih dragulja..Činilo se da zvijezde blistaju u njenim suzama koje su joj bile na obrazima..Bila je uvjerena da je ljubav,iskonska, čista ljubav, zauvijek uništena na Zemlji..

I odjednom..vidje nebo, poput tisuće sveprožimajućih i rastapajućih slika odjednom..Slika,koja je bila uništena, nije više bila važna, jer je bila rasuta u zvijezdama, koje će sjati u srcima svih ljudi..

Kao tisuće koralja na usnama svemira, blistale su zvijezde u njenim očima..

Shvatila je,da ONA BIJAŠE  JEDNO..Bijaše

SVE.. (BIJAŠE SVI)...