CAR I GUSAR

       U svojoj knjizi  De Civitate Dei, Augustin izvještava o stanovitomu Diomedu, gusaru, koji je sa svojom galijom zadugo bio strah i trepet mora. Diomed je presretao trgovačke lađe, pljačkao ih je, i potapao. On je dobro znao da je na njega velika povika, i da ga pokušavaju uhvatiti bojni brodovi cara Aleksandra.

       "Nije Aleksandar ništa bolji od mene," običavao je govoriti Diomed.

       Onda, jednoga dana, Diomedovu galiju presretoše i opkoliše tri carske galije. Poslije žestoke bitke, Diomeda zarobiše i dovedoše pred cara. Gusar je stajao pred Aleksandrom uspravan i bez straha. Gledao ga je pravo u oči. Aleksandar se zadivi Diomedovu junaštvu.

       "Kako se usuđuješ uznemiravati puteve mora?" upita ga car.

       "A kako se ti usuđuješ uznemiravati puteve zemlje?" odbrusi mu gusar. "Zato jer je u mene samo jedna galija, proglašen sam gusarom i pljačkašem. A ti, u koga su nebrojene vojske, kojima osvajaš svijet, proglašen si carem i pobjednikom. Razlika je između nas samo u broju lađa i vojnika."

       Aleksandar skoči na noge, nakan pogubiti Diomeda. Ovaj se nasmija.

       "Evo, ne umiješ suzdržati svoj gnjev, iako si veliki osvajač. A ja, tvoj zarobljenik, ne bojim ti se reći istinu u lice. Ja imam više poštovanja prema sebi, no što ga ti prema sebi imaš. Jer ja poštujem istinu, a tko poštuje istinu i hrabar ju je izreći, taj poštuje sebe."

       Aleksandar se začudi ovim riječima. Njegov se bijes ohladi. On naredi da se Diomed raskuje. Ponudi ga ohlađenim vinom, i zamoli ga da nastave razgovor.

       "Bio bi grijeh tebe ubiti, ili te strpati u tamnicu," reče iskreno car. "Volio bih kad bi ti pristao služiti dobru, jer je u tebe bistar i pravedan duh."

       "Ja jesam gusar, i ja jesam otimao ono, što nije moje. Ali ja to priznajem, dok tebi ne pada na pamet da to isto za sebe priznaš. No jedan je zakon za sve jednak. Ne može za jedne biti bijel, a za druge crn. I taj zakon nije izmislio čovjek, već je taj zakon od Boga."

       "Uistinu, tako je," reče car. "Molim te, nastavi."

       "Ako se moja sudbina okrene na sretnu stranu, ja bih mogao postati bolji od tebe," uzvrati gusar. "A da si ti bio lošije sreće, tvoje bi ime zloglasnije od mojega."

       Aleksandar se i opet zadivi ovim riječima.

       "Promijenit ću tvoju sudbinu," reče nato. "Pa ti pokaži da si bolji!"

       I car mu dodijeli naslov i položaj velikaša, i povjeri mu poslove sudstva. Priča se da od Diomeda ne bijaše pravednijega i nepotkupljivijega suca, koji je bio pristran samo prema pravdi, i koji je poštovao istinu, koliko i sebe.

                                    (Gesta Romanorum, prevela i prepričala V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić