Svaki novi dan donosi nove spoznaje, i ponekad nove susrete..Neki susreti se ponavljaju vjekovima, i nikad ne postanu istinski, neki se dogode samo jednom i dovoljno je da dođe do sagledavanja..I prepoznavanja.. Da bi susret bio istinski, duše trebaju biti na istim frekvencijama, obogaćene božjim rezonancijama, koje se ne mogu stvoriti, ako nismo savršeno usklađeni instrumenti, spremni na sam dodir strune zapjevati glazbu univerzuma..

Neke duše namjerno odaberu odoru neprepoznatljivosti, da provjere, da li će ih drugi prepoznati ispod svih navučenih odora i maski..

Pa se duše pretvore u vječne lude, koje šarenom kapom i glasnim zvončićima nasmijavaju puk, koji gleda samo ruho ali ne i ono unutar njega..

Luda čuva tajnu postanka, ona je ništa, nula, za one koji se hvale mudrošću brojeva a ne znaju gdje zapravo početak počinje..

Luda je vjerna kralju, i Kralj koji jedino poznaje srce Lude..

I pušta da ludost pobjeđuje mudrost..Jer mudrost se odvaja od ludosti, a iz nje je rođena..

Duša se zabavlja oblačenjem i presvlačenjem..I čeka istinskog tragaoca da ispod njenog iskidanog odijela pronađe zlatnu nit i prepozna skrivenog kraljevića...

Pa se ljudi povedu za vlastitim zalihama stečene mudrosti, koju dobiše od drugih, i počnu gledati očima koje nisu odraz istinske želje za  otkrivenjem.. Puk je širok...Istinski mudraci su negdje dalje, i traže čist i jasan pogled..Sveprožimajući i svevideći..

Nakon svih pročitanih knjiga i silnog stečenog znanja, istinski tragalac spoznaje da je sve to imao u sebi...Pa se prvo odrekne sebe, i svega u sebi..I tada ljude gleda drugačije, ali jednako..

Ranije ih je gledao drugačije, ali ne i jednako..Sada shvaća da ljubav ne treba posrednika, i ne treba utabani put kojim je netko drugi prošao..

I počinje se transformirati  u jednog jedinog istinskog sebe..Koji se ne povodi za riječima ili pogledima..Koji ostaje to što jest i kad svi govore da treba biti drugačiji..

Bez straha od svih stvorenih bezdana i nebeski plavetnih oblaka u kojiima ne postoji život..