Borila sam se dok se nisam umorila.osjećala sam bol u svakom mišiću, zrak sam hvatala na mahove, a teški udarci pljuštali su na mene sa svih strana. Protivnik je bio prevelik, presnažan i premoćan za mene i poigravao se sa mnom poput djeteta krpenom lutkom.

Borila sam se dok se nisam umorila. Isprva sam se držala, uprla sam svim silama i snažno zamahivala rukama i nogama. Pažljivo usmjeravajući pokrete, birajući trenutak i štedeći snagu, uzvraćala sam udarce kojima se moj protivnik obrušio na mene u ovoj nepoštenoj borbi. Nosila me želja za životom, želja da izađem kao ponosna pobjednica nad jačim od mene, želja da ponovo zagrlim drage ljude i čujem pohvalu svog Učitelja. Ali kako je borba isuviše dugo trajala, snaga volje je slabila, a s njom i nada. Priželjkivala sam taj završni udarac koji bi mi napokon omogućio da se odmorim.

Bila sam prvak, ponos svoga Učitelja. Izazivači su dolazili iz najudaljenijih krajeva našeg planeta. Putovali bi mjesecima da bi okušali snagu protiv mene. Već mnoga ljeta vraćali bi se svojim kućama poraženi svi odreda, ali zadovoljni što bi mogli pripovijedati o jedinstvenom iskustvu okršaja s Nepobjedivom. Pa ipak, mnogi od njih nazivali su se Ratnicima, a ja sam za svog Učitelja još uvijek bila samo običan borac.

Pobijedivši žegu pustinja, hladnoću sjevernog kraja. olujna mora i gladna stvorenja kišnih šuma, duhovi željni pustolovine stigli bi u naše krajeve noseći začine, ljekovito bilje, kristale i drago kamenje, mirisne soli i tkanine, dušu rodnog kraja. Izmjenjivali bi se darovi, uz šalu i smijeh , glazbu i ples, vino i probranu hranu.

Najviše bi se radovala djeca. Gosti bi ih učili novim igrama i pričali bi im o životinjama i krajolicima koje nisu poznavala, a u djeci bi se budila želja da i sama jednog dana napuste rodnu grudu i dožive pustolovinu života. Stari su govorili većinu jezika našeg planeta. I sami su za dugog života i Gostima bili i mnoge Goste primili u svoje domove. Slušale su se drugačije priče obojene drugačijom bojom kože, drugačijom bojom glasa i karakterom, neke dirljive, druge smiješne ili uzbudljive. Djeca su brzo poprimala strane izraze i još se dugo nakon odlaska posjetioca njima služila, tako, iz zabave. Muškarci bi učili nove tehnike lova i izgradnje nastambi, žene bi učile izrađivati rukotvorine na nove načine, plesovima bi se pridodavali novi pokreti, a u zraku se osjećao miris nepoznatih mirodija i esencija. Gosti su bili dar i blagoslov svakog naroda.