BOG-MIRIS

 

        Bog je stvorio sedmokatnu košnicu svemira, oblikovavši ju u sve užim navojima prema vrhu, a sve širim prema dnu. U svakomu navoju nalazilo se na milijune odjeljaka - vrtova i odaja, svako od njih sa svojim rasporedom prostora i vremena.

U svakomu vrtu i odaji Bog je sjedio na središnjemu mjestu, jer se činilo da će Ga stanovnici toga mjesta lakše vidjeti u sredini, nego da je u kutu.

        No stanovnici odaja-i-vrtova, bilo užih ili širih navoja, počeše se klanjati središnjemu mjestu, kao da je ono Bog.

        “Ne klanjajte Mi se samo ovdje. Jer nisam na ovomu mjestu više nego na nekomu drugom”, govorio je Bog. “Svuda sam jednako, ali sjeo sam na određenu točku vašega prostora da biste Me lakše vidjeli, i sa Mnom se dogovarali”.

        Stanovnici su bili gluhi za te riječi. Nigdje drugdje za njih ne bijaše Boga, osim na tomu središnjem mjestu.

        Onda se Bog dosjeti kako će. Pretvori se u miris. Ispuni cio vrt, cijelu odaju, svaki navoj od vrha do dna. Svi su udisali miris jednako, jer ga je svuda bilo jednako; ali su ga osjetili samo na sredini odaje i u središtu vrta. Blaženo su postajali svjesni mirisa na takozvanu svetom mjestu – na mjestu koje je istisnulo Boga iz sveprisutnosti.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Sedam svemirskih katova = sedam energetskih razina postojanja.

Središnje mjesto = crkve, hramovi, svetišta, žrtvenici, oltari, mjesta ukazanja, mjesta hodočašća.

Razlika između središta i kuta = varka po umu i osjetilima.

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST (još neobjavljeno)