54. BOG I TRATINČICA

“Ne mogu baš svima sve reći”, povjeri se Divni Stranac tratinčici. “Ali tebi bih mogao, ti ćeš Me razumjeti”.

“Ja, Gospode?! Pa u meni nema ni uma, ni razuma. Nema ničega, osim oka kojim Te gledam, i latica, kojima Te slušam”.

“Baš zato”.

I On joj u svaku laticu stade šaputati po jednu tajnu. Zlatno oko tratinčičino sveudilj se širilo, u sebi kružilo, divilo se. Gledalo je ono što je slušalo, kao svi istinski pjesnici.

Tratinčica ostade tako zauvijek začuđena, i zauvijek neprebrojivih latica.

Jer On je te stvari povjerio malenima...

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)