54. BOG I TRATINČICA
“Ne mogu baš svima sve reći”, povjeri se Divni Stranac tratinčici. “Ali tebi bih mogao, ti ćeš Me razumjeti”.
“Ja, Gospode?! Pa u meni nema ni uma, ni razuma. Nema ničega, osim oka kojim Te gledam, i latica, kojima Te slušam”.
“Baš zato”.
I On joj u svaku laticu stade šaputati po jednu tajnu. Zlatno oko tratinčičino sveudilj se širilo, u sebi kružilo, divilo se. Gledalo je ono što je slušalo, kao svi istinski pjesnici.
Tratinčica ostade tako zauvijek začuđena, i zauvijek neprebrojivih latica.
Jer On je te stvari povjerio malenima...
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)
bglavac
edin.kecanovic
