18. BOG I KRALJ

        Jedan je kralj bio vrlo pobožan, i stalno je zahvaljivao Bogu što Njega, Boga, ima.

        “Jer da Tebe nema, Bože, tko zna kakav bih ja bio vladar? Kakav čovjek? Možda bih bio okrutan, možda bih uživao u nasilju? Mislio bih, valjda, da je u svijetu bez Boga sve dopušteno? Ovako znam da si Ti gospodar nada mnom, pa se trudim živjeti po Tvojoj volji”.

        Ali kralj je bio u krivu, a da toga nije bio svjestan. I jer je svake noći na isti način zahvaljivao Bogu što Ga ima, Bogu to dosadi, pa mu dođe u san i reče mu:

        “Dragi Moj, ne zahvaljuj Mi na ovaj način, pogrešna ti je adresa”.

        “Oh”, reče vladar, “oprosti, nisam znao. Nego kako bih Ti drukčije zahvaljivao”?

        “Zahvaljuj Mi i putem sebe. Ne samo Meni - zahvali i sebi što si čovjek, što uopće za Mene znaš, i što Me, eto, u snu čuješ“.

“Ali bez Tebe, kako bih ja sve to postigao”? prosvjedovao je kralj, pomalo užasnut zbog drmanja božanskoga oslonca.

“Mi jesmo dvojac, ali bez tvoje vlastite zasluge toga ne bi bilo. Nitko ne postiže ništa bez osobnoga truda i odricanja”, spokojno će Bog.

        “Bože, baš si me iznenadio, da ne kažem, zgranuo. Nego, upitao bih Te, kad mi se već nadala prigoda... Smijem li”?

        “Naravno”.

        “Kako je to kad znaš da iznad Tebe nikoga jačeg ni većega nema?? Da nikomu drugom ne polažeš račune za ono što radiš, misliš, i govoriš?? Nisi li katkada u napasti da učiniš nešto nebožansko”??

        Bog se, izgleda, druži s ljudima da bi se nasmijao. Tako je bilo i ovoga puta. I kad je dao oduška smijehu, On reče:

        “Dijete, kako ti objasniti da je vojnik i general jedna te ista osoba? Da je ista osoba kralj i njegov podanik, sudac i prijestupnik? I naposljetku, da je onaj koji sanja, i onaj koji u san dolazi također ista osoba”?

        Ili se nasmij s Njim, ili se duboko zamisli sa sobom.

 

 

          Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (neobjavljeno)