Bliski susret

 

    Zabava se zahuktavala, sve više, sve jače, sve brže. Glazba je treštala i svi su pili, pili...Divljali su već nekoliko sati i sad se nalazili na vrhuncu divljanja potpirivanog alkoholom. Jahali su na vrhu vala koji ih je nosio u uživanje. Dim cigareta mogao si sjeći nožem, gust i plavičast, kuljao je kroz širom otvorene prozore. Bilo je tu i dima drugog porijekla: svi se ti mirisi miješali sa parfemom, kojim su se djevojke obilato poslužile, ali koji je počeo hlapiti i gubiti bitku sa  zrakom  prezasićenim mirisima alkohola, ljudskog tijela. A glazba je treštala...

    Ošamućen velikom količinom popijenog alkohola, Deni, kome je pravo ime bilo Danijel, izađe na balkon i požudno udahne svježi, noćni ljetni zrak sa mirisom mora. More je bilo udaljeno možda svega desetak metara i njegov je reski miris pružao uživanje njegovim jadnim plućima sasvim zasićena dimom. Fokusirao je pogled čvrsto prema pučini, žaleći što je toliko pio, želeći biti trezniji. Osjećao se beskrajno moćnim! Potpuno sretnim! Ispunjen! Otpije iz čaše koju je donio sa sobom i odloži je pretjeranom pijanom pažnjom na kamenu ogradu balkona, na kojoj se nalazilo cvijeće.

    Uspravi se u čitavoj svojoj impozantnoj visini od gotovo dva metra, zabaci glavu, raširi ruke prema zvjezdanom nebu i krikne prema njegovom beskrajnom prostranstvu u kome se sve gubilo i sve postajalo ništavno:

   - Svemire! Veliki Svemire! Samo si ti veći od mene!

   Prigušen ga smijeh natjera na brzi okret: spustivši ruke zapilji se u mrak i jedva ugleda djevojku u samom kutu balkona, napola sakrivenu iza visokih i bijelih balkonskih vratiju. Ona izađe iz sjene i stupi na svjetlost, pružajući mu tako mogućnost da je pogleda i uživa u njenoj ljepoti.

   Bila je predivna: nikakvu drugu misao nije imao, nije mogao imati. Predivna je! Samo je to mogao misliti, sve je ostalo prestalo postojati. Predivna je! Piljio je škiljeći u njeno dugo i vretenasto tijelo: lagana ga žuta haljinica obavijala, a niz leđa joj se prosipao raskošni slap crne kose, crnje od noći. Oči joj bile velike, bademastog oblika, crne, iz njih je izbijala vatra i otvoreno su ga gledale, pekle su ga dugim i ispitivačkim pogledom. Dugim je nogama lijeno zakoračila prema njemu i rukom mu zamahnula ispred lica.

    - Hej! - reče mu nasmijano. - Nisam duh. Ne moraš tako zapanjeno piljiti u mene.

    - Predivna si - reče on i pristupi joj. - Jesi li zbilja stvarna ili sam ja pijan?

    - Oboje - nasmije se ona. - Stvarna sam toliko koliko si ti pijan.

    - Nisam te prije vidio - reče joj on hvatajući je za ruku i povlačeći je u tamu, iza velikih vratiju: sad su bili skroz zaklonjeni od mogućih radoznalih pogleda.

    - Nisi mogao - odgovori ona povinujući se njegovim zapovjedničkim pokretima i prateći ga. - Stigla sam prije nekoliko minuta.

    Nije čuo odgovor. Milovao joj je bok, uživajući u njegovoj oblini, uživajući u podatnosti koju je toplo osjećao na dlanu. Ljubili su se. U početku polako, zatim sve strasnije, jače, duže...Ruke su im istraživale jedno drugo, disanje im postajalo ubrzano, uzbuđeno, stapalo se u zajedničkom ritmu imenom požuda. Stopili su se u jedno, iza balkonskih vratiju: rukama ga obgrlila  oko vrata, nogama oko bokova, čvrsto se gurajući prema njemu i nudeći mu poluotvorene i vlaže usne; sakriveni u toploj ljetnoj noći, obavijeni požudom koja se hranila alkoholom, pružajući uživanje  jedno drugom, postali su jedno. Ljuljali su se u ritmu zadovoljstva koje je raslo, raslo, raslo...da bi prasnulo poput supernove i zgrčilo njihova spojena i vruća tijela, koja su u tom kratkom trenu treperila u zajedničkom zadovoljstvu, da bi odmah zatim klonula, bez snage, drhtavo i ranjivo.

    Kad su bili gotovi, oboje klonulo počeše dotjerivati oskudnu ljetnu odjeću, sakrivajući tragove ljubavne igre. Zbunjenost koje donosi nerazumijevanje, uvuklo se između njih, a pitanje je lebdjelo između njih, neizgovoreno i stvaralo zid nelagodnosti.

   - Idem se osvježiti - reče djevojka, pogleda ga pravo u oči i doda: - Inače, onaj tvoj krik prema nebu, uzeo si od Alex Haley-a, iz njegove knjige "Korijeni".

   - Lijepa - odgovori on, paleći požudno cigaretu ( vječni prizor nakon vođenja ljubavi ) - lijepa i još k tome pametna. Kako ti je ime?

   - Reći ću ti kad se vratim - dobaci mu ona preko ramena, iskosa ga pogledavši.

   Gledao je za njom kako se probija kroz gužvu i nestaje mu sa vida, izašavši iz velike sobe.

   Nije doznao njeno ime. Nikada je više nije vidio i bilo je dana kad se pitao: nije li sve to bila samo halucinacija izazvana alkoholom i dvije ili tri smotke? Svejedno je: divno iskustvo; prekrasna halucinacija!

 

"Copyright © 2005. misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".