Blagoslov kuća - Božićna priča

Ova priča će možda nekome biti korisna.

Pričat ću vam o tome kako sam prije dosta godina odustala od blagoslova kuća.

Prvo je bilo vrijeme kad nismo imali ništa, pa ni stana, pa stoga nije bilo ni blagoslova kuća, barem ne za nas.

Onda smo se nekako dokopali stana, pa nas je župnik u Božićnim danima lako nalazio.

I tada me smetalo što mi s vrata "radi kućnu inventuru". Potiho, onako za svoj račun je nabrajao:

"Aha, velik vam je stan".

Snimo bi brzinski prostor i samo sipao:

"Oho, imate 'zepter', vidim i glazbena linija je tu" nabrajao je. Kao što su iz njegove škropilice, kapi sv. vode letjele na sve strane, tako su i njegove oči bljeskale po našem stanu.

Nakon takvog brzinskog, a ipak pomnog "skeniranja", nije bilo šanse da mu ne damo, ionako već pripremljenu "kovertu".

Mrmljao je kao da radi neki tajni popis za sebe, zbog kojeg bi nama trebalo biti neugodno. Kao da bi se trebali stidjeti što nešto imamo.

Onda su došle loše godine, kad se imalo sve manje i manje. Tako se dogodilo da prije devet godina nismo imali što staviti u kovertu, pa nismo ni otvorili vrata župniku, zbog stvarnog srama. Otada ih ne otvaramo. Uspijevao nas je posramiti dok smo imali, sad kad nemamo, stvarno nas je bilo stid. I tko bi nam vjerovao. Naš župnik sigurno ne. On bi nabrajao relikte iz prošlosti, koji nas milostivo okružuju, kao podsjetnik da se ne može nekažnjeno imati, da treba i njemu dati.

Nedavno smo trebali neku potvrdu iz župnog ureda. Umjesto da nam naplati taksu, ako treba, na taj dokument, župnik nam je cinično izvukao podatak, koliko godina on nije dobio pristup u naš dom. Ne znam kad i kako davanje postane moranje, ali dosta je bilo...

Ali, dobro je znati da župnici vode evidenciju, ako vam bilo što zatreba, dobit ćete na nos sve što ste propustili, slučajno ili namjerno.

Koliko znam, župnici imaju redovnu plaću i od crkve i od države. Koliki dodatak na plaću trebaju???