Odlučih objavljivati serijal članaka "Učimo voljeti sebe", u namjeri da se samo podsjetim na neke stvari kroz koje sam sama prolazila i kroz koje je neminovno svima jednom proći..

Dobra volja je tu, ali, koliko nas to dotiče?

Jedna moja draga prijateljica, reče mi, dok smo pili jutarnju kavu, da se još uvijek muči oko emotivnih rana koje njenom partneru blokiraju put ka samosvjesnosti i zrelosti do kraja.. Vodi odgovoran posao, ima obitelj, ali opet "skiksa"  i čini greške koje si nikako ne bi smio dozvoliti.. Pa onda ono njeno " ja više nemam snage da sve to podnosim, imamo vlastitu djecu, nih trebam odgajati, a ne njega..O trpljenju da ne govorim..."

Rekoh...Ovo što ću objavljivati na "Magicusu", isprintat ću ti, jer osjećam da je korisno i potrebno...

Sama sam sebi puno puta u životu bila vlastiti liječnik, ali nikad to samoliječenje nije počinjalo ako se nije imala vlastita motivacija i želja za sazrijevanjem i napretkom..

Kad su me neke stvari zbunjivale, kočile, ili se ponavljale, a nisam se dobro osjećala, pitala sam uvijek samu sebe (ne nekog drugog) zašto se to baš meni događa? U čemu griješim?

I uvijek je bljesnula neka spoznaja, koju sam tako željela...

Prijateljici sam odgovorila: " ja ne mogu pomoći tvom partneru, ali mogu tebi pomoći, da se ne predaješ, i boriš se do kraja, da prvo sebe razumiješ, da bi mogla  njega razumjeti..."

Nisam psiholog, nisam psihijatar, ali na temelju vlastitih  padova, bar djelomično mogu razumjeti padove drugih.. jer svi imamo zajedničku poveznicu: svi smo LJUDI... Nismo niti anđeli niti vragovi..I jedno smo i drugo...

I kao takvi, dužni smo sami sebe razvijati i kreirati.. Bogatstvo suprotnosti u nama, pruža nam široko polje razvijanja duša oko nas, koje na trenutak padnu, i misle da ne mogu ustati..

Bila sam sama rob nekih navezanosti, dok mi se nisu otvorili putevi kako da se toga oslobodim..

A niti jedan lijek koji mi je pomogao, i tajnu toga lijeka ne držim škrto za sebe...

Život nam je darovan da ga obogatimo, a bogatstvo je baš u tome, da ga dijelimo sa drugima..

Neke rezove i kontakte u životu učinila sam svjesno, sve sa namjerom da podijelim svoje sazrijevanje sa drugima...

Kada neke rane bole, a priključi ti se netko još ranjiviji od tebe, poželiš tišinu..bar dok  se ne zaliječiš.. I tek onda ustaješ i pomažeš duplo većom snagom nego prije...

Ja volim živi kontakt sa ljudima.. I uvijek se vraćam na litanije Majke Tereze.. I ona je bila jedan period života u vlastitom mraku, ali nije nikad odustajala od života..

Mimo svih okvira i vjere, ona je za mene primjer baš tog, živog kontakta sa najmanjima.. I tu je poštujem..

Litanije poniznosti govore više od riječi..

Primijeniti ih u stvarnom životu, već otvara put ka bezuvjetnosti..

A kako naučiti bezuvjetnost?

Strpljivošću i željom za neodustajanjem...

Teško je iz sebe izbaciti želju da si nekom potreban..teško je izbaciti želju da ti nije potrebna zahvalnost za učinjeno dobro djelo..

Ali nije nemoguće..

Treba samo bar na trenutak gurnuti razum u pozadinu, i svaki vid razmišljanja, kad se o Ljubavi radi..

Srce otvoriti do kraja.. I sve počinje teći, kao rijeka, kada probije branu...

evo, dio litanija poniznosti..puno govore..

A ja, umjesto svake riječi Isuse, izgovaram..dušo moja u meni....  :"

Od želje da budem veličana,

Oslobodi me, Isuse (dušo moja, u meni...)

Od želje da budem voljena,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem čašćena,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem slavljena,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem prva,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem pitana,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem hvaljena,

Oslobodi me, Isuse

Od želje da budem poznata,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem ponižena,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem prezrena,

Oslobodi me, Isuse

Od straha pred bolom prijekora,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem oklevetana,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem zaboravljena,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem u pravu,

Oslobodi me, Isuse

Od straha da ne budem ismijana,

Oslobodi me Isuse

Od straha da ne budem sumnjičena,

Oslobodi me, Isuse

Da drugi mogu biti voljeni više nego li ja,

Isuse, podari mi milost da to želim

Da drugi mogu biti poštovani više nego li ja,

Isuse, podari mi milost da to želim

Da drugi budu izabrani, a ja ostavljen po strani,

Isuse, podari mi milost da to želim

Da, po mišljenju svijeta, drugi moraju rasti, a ja da se moram smanjivati,

Isuse, podari mi milost da to želim

Da drugi u svačemu imaju prednost preda mnom,

Isuse, podari mi milost da to želim

Da drugi mogu postati svetiji nego li ja, a ja da budem sveta koliko god Ti želiš

Isuse, podari mi milost da to želim

 

I tu počinje  sve...Kraj Arijadnine niti  kojom dolazimo do izlaza iz labirinta... Sretno nam svima bilo...