14. BIO JEDAN NEOSTVAREN GLAZBENIK
Bio jedan čovjek, uvjeren da je velik, još neostvaren glazbenik. Budući bogat nasljednik, kupio je violinu, vrlo skupocjeno glazbalo; i započeo s vježbanjem. Ali nikako mu nije polazilo za rukom da svlada umijeće sviranja na gudačkomu instrumentu. Nije manjkalo jarkoga truda, već tankoga sluha.
Pomislio je da je greška u violini. Stoga ju je prodao i kupio drugu, još skupocjeniju, rijetku i pravu umjetninu, gotovo muzejski primjerak. Za nju je morao plaćati čuvare. čuvari su vazda stražarili uokolo, i kad je vježbao, i kad nije vježbao. Ali on nikako da nauči svirati.
Onda je uvidio da treću ne može kupiti, ako ne zaradi vrlo velik novac. Ogledao se po svijetu i otkrio da se najviše novca može zaraditi kupnjom, dogradnjom, i preprodajom kuća. Upusti se u taj posao. Posao mu pođe za rukom neobuzdano uspješno. Odmah, u prvomu naletu zaradio je dvostruko. Kako je želio kupiti violinu nad violinama, djelo proslavljenoga graditelja, nastavio je s poslom, i još jednom zaradio dvostruko. Onda je zarađeni novac uložio u građenje novoga naselja na rubu grada. Namislio je ovdje useliti ratne izbjeglice i druge beskućnike - jer bio je čovjek nježna srca. Poslije dvije, tri godine užurbane gradnje, naselje je bilo dovršeno. Iako je u njemu udomio siromašne, novac mu je i dalje priticao i preticao.
Onda je kupio treću, najskuplju violinu. Uzeo najboljega učitelja. Vježbao danju i noću. I nije naučio svirati.
Netko mu reče da negdje na svijetu ima jedna violina, koja... itd.
On proda treću violinu, i utvrdi da mu treba još novca. Uzme zajam u banci, zakupi gradilište, uposli radnike, krene s novom gradnjom. Grad se širio na istok, kao da ga noćne vile grade. Čovjeku je polazilo za rukom što nikomu nije: da zbrine neimašne, da zaposli nezaposlene, i da zaradi više od najbezdušnijih lovaca na novac.
Onda on kupi četvrtu violinu, itd.
Od ove njegove neviđene upornosti u krivomu smjeru svi su bili na dobitku - čuvari, trgovci, zidari, graditelji, učitelji, bankari, ratna siročad, novinari, gradske vlasti, država. Na trgu novoga naselja podigoše mu spomenik još za života: kip u natprirodnoj veličini, okrenut istočnomu suncu, a s dlana mu raste grad, sav obasjan. No on je svoje graditeljstvo i dobrotvorstvo smatrao usputnim zanimanjem.
Umro je žaleći što nije nabavio onu sedmu violinu, s kojom bi zasigurno postao slavan glazbenik.
Nekima nije dano s vrlo dobrim razlogom.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5.