Bila jednom jedna jako, jako zločesta i sebična djevojka. Bila je svjesna svoje zločestoće i uživala je u njoj. I bez obzira na te svoje negativne osobine, ona je uvijek pronalazila prijatelje koji su joj bili naklonjeni i nisu prepoznavali ni njenu sebičnost ni zločestoću.
Stalno je očekivala darove i priznanja. Svi oko nje morali su je darivati i tješiti, jer ona je osjećala da se život i svijet sve u svemu izuzetno loše odnose prema njoj. Iako je imala i dom i velik krug prijatelja i obožavatelja. Nije oskudjevala ni u novcu, ni u suosjećanju, oboje samo za sebe. I bila je zdrava.

Jednog dana susrela je bolesnog čovjeka. 

“Što ćeš mi dati? Pokloni mi nešto!”, rekla je.

„Bolestan sam i nemam više ništa.“

„Ti si zločest i sebičan! Škrtico jedna!“, povika zločesta djevojka i odjuri svojim prijateljima da bi nastavila psovati o tom pokvarenom simulantu. Sigurno se obradovala kada su joj i oni potvrdili da imaju isto mišljenje o njemu. Iako ga nisu poznavali, osim iz njene priče.

Zločesta djevojka susretala je brojne ljude, i one koji su radili za nju i one koji su je slušali. Upravo zato što joj je u životu išlo toliko loše i bilo joj toliko teško, kako je ona uvijek govorila, mnogi su joj poklanjali svoju pažnju i energiju.

No, s godinama, ona je sve više i više gubila svoj prvotni sjaj dok on nije potpuno nestao. Umjesto vlastitog svjetla i sjaja, postala je ispunjena nekim čudnim energijama koje je isisavala iz drugih ljudi.
Na energetskoj razini, izgledala je poput Frankensteina sklepanog od dijelova mrtvih tijela. Tako je njena aura bila sklepana od gotovo ugasnulih i mutnih svjetala drugih bića.
Prezasićenost stranim i svakakvim energetskim vlaknima izgurala je radost iz nje i donijela bolesti i nevolje. Malo pomalo, počela se i osjećati i doživljavati ono o čemu je prije samo kukala. Liječnici su se trudili, rezuckali po njoj, propisivali joj raznorazne lijekove, ali nisu otkrili uzrok.

Konačno je ponovo susrela onog istog čovjeka koji je u međuvremenu ozdravio, koji joj nije bio u stanju ništa pokloniti.

„Zar ne misliš da bi mi ovaj put ipak mogao nešto pokloniti?“, upitala je.

„Hvala ti. Hvala ti. Bez tebe možda nikad ne bih shvatio koliko je bitno razmisliti o svom životu i o vlastitoj dobrobiti i osloboditi se od kradljivaca energije. Otkrio sam puninu i ljubav u izobilju. Kod tebe sam iz daleka vidio kako iscrpljuješ ljude oko sebe. A zašto? Zbog osjećaja da je svijet pokvaren i da je život loš? Taj isti svijet i život koji ti daje snagu i energiju za dalje! Osjećam  duboku zahvalnost. Svijet obiluje energetskim vampirima. Ali taj isti svijet obiluje i bićima koja su u stanju iz vlastitih snaga stvoriti puninu u sebi, a time i sposobnost poduzimanja i davanja, a ne samo oduzimanja i uzimanja.“

„Ti si budala!“, odgovori ona, ismijavajući se i rugajući.

„Hvala.“