1. BILA JEDNA MELODIJA

 

        Bila jedna melodija, koja se rodila s čovjekom.

        To je bila melodija, izašla iz oka boga Šive, kad je pogledom milovao usnulu božicu Parvati. Pogled se ovio oko božice, postao melodija, melodija je potom postala glazbalo: čovjek.

        Ništa se novo otada nije otkrilo, osim te prvotne melodije, vazda iznova otkrivene. Kao ljubav: nikada nova, uvijek nanovo otkrivana.

        Melodija se s čovjekom rascvjetavala polifono, u širinu svih mogućih varijacija. Nije čovjeku bilo dano izmisliti dublju i potresniju melodiju. Ona je bila poput oceana: o oceanu se moglo šumiti samo neumornim pučinskim valovima. Kad bi zaprijetila opasnost da se dubina oceana zaboravi, i da se iskonski zvuk zagluši u pjeni parafraza i inačica, Autor melodije silazio je da bi ju vratio u njezino zakonito i čisto stanje.

        I taj je čin od početka čovjekove povijesti bio onaj jedini preporodni čin, vrijedan pjevanja i priče.

 

 

        Svirati svoju pramelodiju, najvažnija je karijera čovjeka.

 

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 2.