7. BETEL

 

        Betel je gužvica od trava, koja se dugo, satima žvače. Žvakatelj puni gužvicu svojim željama i snovima, svojom naravi i tajnom, svojim ciljem i razlogom. On mora ležati na tlu savane zatvorenih očiju, posve usredotočen na rad čeljusti, i na nutrinu misli.

        Katkada se poreda po nekoliko žvakatelja, koji onda u tišini spravljaju starinsku čaroliju. Nagazite li na njih, hitro se udaljite, i ne pitajte zašto.

        Trave za spravljanje betela žilave su i reske. Mogu porezati neoprezan jezik. Neke su od njih ljekovite, što će reći, otrovne. No žvakanje ih smiri i ublaži, učini ih podatnima i čudno ukusnima. Kad žvakatelj osjeti da je betel zreo, on ustaje i traži osobu, kojoj će ga ponuditi.

        Ta osoba onda ulazi u dušu žvakatelja ili žvakateljice, kao da ulazi u vlastiti zabran. Počinje sanjati iste snove, željeti iste stvari, skrivati iste tajne. S vremenom počinje ne shvaćati da je zapravo zarobljena.

        Svakoga smo dana svjedoci čovjekova davanja betela ljudima. Ideologije, religije, politke bave se tom rabotom bez pardona.

        Ljubav nikada ne bi pristala na takvo snubljenje.

 

 

        Baš tako.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI SRANAC, knjiga 2.