molim redakciju da me baniraju jer nezelim dolazit vise ovdje....al opet vracam se tu....pliz ban me....spank meeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

Uvidjet ćete da od života dobivate upravo onoliko koliko mu dajete. Vaš život je ogledalo onoga što vi jeste. Život je vaša slika. Vi ste pasivni, slijepi, zahtjevni. Uzimate sve, prihvaćate sve, bez osjećaja bilo kakve obaveze.

Vaš stav prema svijetu i prema životu je stav onoga koji ima pravo da zahtjeva, a da se to ne treba ni platiti ili zaraditi. Vjerujete da su sve stvari vaša zasluga, samo zato jer se radi o vama!

U tome je sve vaše sljepilo! Ništa od ovoga ne privlači vašu pažnju. Pa ipak, to je ono što drži razdvojenim jedan svijet od drugoga.

Nemate mjeru s kojom bi izmjerili sebe. Živite isključivo prema onoj "ovo mi se sviđa" ili "ovo mi se ne sviđa," ne cijenite ništa, osim sebe.

Ne priznajete ništa osim i iznad vas - teoretski, logično, možda da, ali zapravo ne. To je razlog zbog kojeg zahtjevate i zbog kojeg i dalje vjerujete da je za vas sve dovoljno jeftino i da uvijek imate u džepu dovoljno novca da kupite sve što želite.

Ne prepoznajete ništa iznad vas, bilo to izvan vas ili unutar vas samih. Baš zbog toga, ponavljam, nemate mjeru i živite pasivno, živite prema onome što vas ili privlači ili odbija.

Da, vaše vas "uvažavanje sebe" zasljepljuje. To je najveća prepreka prema novom životu. Morate prijeći preko ove prepreke, ovog praga, prije nego krenete dalje.

Ovo je ispit koji dijeli ljude na dvije vrste: na "žito" i "kukolj". Bez obzira koliko inteligentan, nadaren ili briljantan čovjek bio, ako ne promijeni ovo precjenjivanje samoga sebe, neće biti nade za unutarnji razvoj, za rad na sebi, za istinsku preobrazbu. On će ostati takav kakav je cijeli život.

Prvi zahtjev, prvi uvjet, prvi ispit za onoga tko želi raditi na sebi je da promijeni uvažavanje samoga sebe. Ne smije zamišljati, ne smije vjerovati ili misliti, nego promatrati stvari u sebi koje nikada prije nije vidio, doista ih vidjeti.

Njegovo uvažavanje se neće moći promijeniti sve dok on ne vidi ništa u sebi. Da bi vidio, čovjek mora naučiti promatrati; ovo je njegova prva inicijacija na putu prema samospoznaji.

Prije svega, on mora znati što se mora promatrati. Kad to zna, mora se potruditi, zadržati svoju pažnju, promatrati stalno i s upornošću. Samo kroz održavanje pažnje, ne zaboravljajući promatrati, jednog će dana, možda, on biti u mogućnosti vidjeti. Ako će vidjeti u jednom trenutku, moći će i u drugom, a ako se to i dalje nastavi onda on više neće moći, a da ne vidi.

To je stanje koje treba tražiti, to je cilj našeg promatranja; ovako se rađa prava želja, neodoljiva želja da se postane: od hladnih postat ćemo toplima, punim života, bit ćemo dodirnuti našom stvarnošću.

Ono što imamo danas nije ništa drugo nego iluzija onoga što mi jesmo. Imamo previsoko mišljenje o sebi. Ne poštujemo sebe. Da steknem poštovanje sebe, moram priznati dio u sebi koji je iznad ostalih dijelova, a moj odnos prema tom dijelu sebe trebao bi biti pokazatelj poštovanja prema njemu. Na taj način počinjem poštivati samog sebe.

Tako i moji odnosi prema drugima počinju biti vođenim istim tim poštovanjem. Morate razumjeti da su sve druge mjere - talent, obrazovanje, kultura, genij - promjenjive mjere, mjere detalja.

Jedina točna mjera, jedina nepromjenljiva, objektivna i stvarna mjera je mjera unutarnjeg viđenja. Ja opažam-ja opažam sebe – ovako mjerite sebe. S jednim višim, stvarnim djelom, izmjerili ste drugi, niži dio, isto tako stvaran. Tako vas ova mjera, definirajući sama po sebi ulogu svakog dijela, vodi prema poštivanju samoga sebe.

Ali, kao što ćete vidjeti, to nije lako. I nije jeftino. Morat ćete skupo platiti. Za one koji su loši platiše, lijenčine, paraziti, nema nade. Morate platiti, platiti puno, i platiti odmah, platiti unaprijed. Platiti sa samim sobom. Sa iskrenim, savjesnim, indiferentnim naporima. Što više ste spremni platiti, ne štedeći, ne varajući, bez 'krivotvorenog novca', više ćete dobiti.

I tek tada ćete biti upoznati sa svojim prirodom. I vidjet ćete sve trikove, sve nepodopštine kojima vaša priroda pribjegava kako bi se izbjeglo plaćanje računa. Jer morat ćete platiti svojim unaprijed stvorenim teorijama, sa svojim ukorijenjenim uvjerenjima, sa svojim predrasudama, svojim pogodbama, svojim "ovo mi se sviđa" i "ovo mi se ne sviđa".

Bez pregovaranja, iskreno, bez pretvaranja. Pokušavajući "iskreno" vidjeti kako nudite vaš krivotvoreni novac.

Pokušajte na trenutak prihvatiti ideju da niste ono što sebi vjerujete da jeste, da precjenjujete sebe; u stvari, da lažete sebe. Da uvijek lažete sebe, svakog trenutka, tokom cijelog dana, cijelog vašeg života. Da vas vaše laganje obuzima u tolikoj mjeri, da ga više ne možete kontrolirati. Vi ste plijen laži. Vi lažete, svugdje. Vaši odnosi s drugima su - laži. Vaš odgoj, vaši dogovori - laži. Vaše učenje - laži. Vaše teorije, vaša umjetnost - laži. Vaš društveni život, vaš obiteljski život - laži. Ono što mislite o sebi - također laži.

Ali nikad se ne zaustavljate u tome što radite ili što govorite, jer vjerujete u sebe. Morate se zaustaviti iznutra i promatrati. Promatrajte bez predrasuda, prihvatite za neko vrijeme ovu ideju laganja.

Ako promatrate na taj način, plaćajući sa samim sobom, bez samosažaljenja, dajući sva svoja tobožnja bogatstva za trenutak stvarnosti, možda ćete iznenada vidjeti nešto što nikad prije niste vidjeli u sebi sve do tog trenutka. Vidjet ćete da ste drugačiji od onoga što mislite da jeste.

Vidjet ćete da ste dvoje: jedan koji nije, ali zauzima mjesto i igra ulogu drugog; i jedan koji je, ali tako slab, tako nestvaran, da jedva što se pojavi, skoro odmah i nestane. Drugi ne može izdržati laži. I najmanja laž ga natjera da nestane. On se ne bori, ne opire se, on je unaprijed poražen.

Naučite promatrati sve dok ne vidite razliku između dvije prirode, sve dok ne vidite laži, obmane u sebi. Kad vidite svoje dvije prirode, taj dan, u vama samima, istina će se roditi.

http://logos.mojblog.hr/