„Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i
njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio
da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U
kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"
"Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš
nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."
je u kući!"
Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine
Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi
siguran da si u mojim molitvama."
je u kući!"
Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog
nosa neće faliti koža."
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam
suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka
uhvati svoj plijen.Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se
vratila s vrućicom.
Kako se se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, farmer je zaklao kokoš.Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.
Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao
zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na
zidu.
Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i
misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas
ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umiješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti
jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo
nekog od nas.
Pouke:
-Svatko od nas je bitna nit u tapiseriji druge osobe.
-Naši životi isprepleteni su s razlogom.
-Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je
prijatelj.“