Pozdravljamo te mi, kojima je svejedno, umiremo ili ne..

Ti se nemirno pokrećeš na tronu, okupljaš još malo onih koji će slijediti tvoj rastapajući sladunjavi osmijeh i obećanja da će biti bolje, jer, ti si Car, spasitelj progonjenih...

Vrijeme je pojelo sve tvoje laži kojima i darivao lakovjerne..

Puna je arena žrtvovanih tjelesa u ime ideala i snova..

Više nema životinja niti ljudi, sa kojima se moramo boriti.. Ostalo nas je malo, ali sasvim dovoljno da sami sebe otkupimo bez straha od tvoje odluke, hoćeš li nas pogubiti ili ne..

Mi smo bastardi dočekanog trenutka, neprihvaćeni od mase koja je još žedna zabave..

Pokušao si sve da nas zadržiš u ovom pijesku natopljenom krvlju onih koji se nisu uspjeli probuditi, uspavane si ih bacio među zvijeri i slavodobitno pomislio da je sve gotovo..

Kako te još nazivaju?

Imperatorom, krojačem nazovi-slobode, koja diktira svakom različite mjere i kroj kad se pravi odijelo..

Jedan um koji djeluje u ime onih koji ne znaju umovati..

Gospodar opsjene koji sabija u svoju lažnu životnost sve pokušaje koji odskaču od sheme..

Zapravo, najsmješnije je što ti zapravo ne postojiš..

Postoji samo onaj neuništivi sakriveni dio u svima nama, kojeg uporno pokušavaš dosegnuti i nihilirati.

Nihil je apstrakcija.Imperator je fikcija.

Ljubav se prodaje, ljubav se kupuje, ljubav se prosi, ljubav se banalizira, a samo to je ono što će nam ostati kad se sve oko nas raspline i nestane, kao dim...

Pa, ipak ću te pozdraviti, Imperatore Matrix, jer si bio dostojan moje borbe.. Da nisi bio toliko uporan, ne bih bila ovdje gdje jesam.

Otkupljujem sama vlastitu slobodu, svojom sviješću da mi je nikad nisi oduzeo, niti ćeš mi je moći oduzeti..