Tantor je slovio kao nasilan i loš kralj. Vršio je teror nad svojim podanicima.Nije imao milosti ni za koga.Imao je sina Krona,na kojeg je bio jako ljut, jer Kron je bio čista suprotnost svom ocu. Zato je njegova kći Fama bila oličenje zla. Nju nije poveo sa sobom jer se bojao njenih ispada a želio a ostaviti dobar dojam kod Adeona. Ljudi koji su bili na Atlantidi pričali su o bogatstvu i slavi, a on kakav je bio smišljao je kako da upadne na Atlantidu i porobi ju. Njegov diplomatski dolazak imao je podlu namjeru. Još uvijek nije imao plan zato je želio osobno vidjeti tu čarobnu zemlju.Lijepo su prihvaćeni, smješteni i čekali da ih Adeon pozove.
Pošto su se smjestili Kron se iskrao iz očevog nadzora, prošetao gradom. Svojim sanjarskim očima promatrao je prolaznike. Bio je očaran njihovom ljepotom i jednostavnošću.Volio je slobodu i šetnje.Na povratku sreo se sa prekrasnom djevojkom.Zastao je kao ukopan bez riječi i daha. Ona je vidjela njegovu smetenost pa ga ljubazno upita:
- dali je sve u redu?
- Da, da, uredu je gospođice....promuca,dok su njegove uvijek sanjarske oči živnule.
- Vi kao da ste se izgubili?
- Nisam, vračam se u odaje
- Tko ste vi...pita djevojka radoznalo
- Ja sam Kron kraljev sin
- Kron – otac vas je tražio, jako je ljut
- Neka je,među ovim dobrim ljudima nema mi se što desiti
Nije mogao sakriti koliko je opijen djevojkom,morao se vratiti a najrađe bi ostao sa njom.
- dali ću vas još vidjeti...upita
Ona se nasmije i razdragano odgovori
- možda
Krenuo je preme kraljevim odajama pritom se osvrtao za neznankom. Živnuo je kad je vidio da se i ona osvrnula.Od oca je dobio kritike ali to ga nije nimalo brinulo,bio je naučen na to. Prekrasna djevojka nije mu izlazila iz misli.
Popodne su odvedeni pred Adeona.Kad je Kron ugledao svoju neznanku u pratnji Adeona toliko se smeo da je nesmotreno srušio kip što je stajao sa strane. Ošinuo ga bjesni očev pogled.A on nije skidao pogled sa djevojke.Bilo je to tokliko napadno da je sad i Adeon pogledao svoju kćer koja se smiješila.Kao mudar otac shvatio je da su se njih dvoje već sreli jer znao je da je Kron pobjegao u grad. Slijedile su ceramonije, pozdravi i naporni govori. Kron se sav zacrvenio, oči koje nije skidao sa Mojre plamtjele su. Sad ga je i otac promotrio sa zanimanjem i uočio da ne skida pogled sa Mojre.
- Da,možda je to to....promrmlja sam za sebe....brine me samo što je takav sanjar, eee da ima Faminu narav....
Vrijeme je brzo prošlo, svatko je otišao u svoje prostrije da razmatra dojmove.