Ruski pisac Vladimir Megre postigao je svjetski uspjeh pišući o Anastaziji, pripadnici "stare rase", djevojci koja je cijeli život provela u sibirskoj tajgi, živeći u skladu s jednostavnim, univerzalnim prirodnim zakonima. Anastazija komunicira sa životinjama, a ljudima govori mudro, poput duhovnog učitelja. Ali, postoji jedan problem - nikada je nitko nije vidio osim Megrea, autora knjiga.

Prije točno jedanaest godina, Vladimir Megre stajao je na ulazu u jednu od stanica moskovskog metroa. Pred sobom je imao poveći svežanj knjiga koje je pokušavao prodati užurbanim prolaznicima. Slika, nimalo neobična za modernu Rusiju, u kojoj su mnoge vrijednosti 'okrenute na glavu'. Megre je imao i društvo: lokalne alkoholičare i mlade heroinske ovisnike, stare žene koje su pokušavale preživjeti prodajući cigarete, pripadnike 'Hare Krishna pokreta' i 'Jehovinih svjedoka' koji su pokušavali svojim publikacijama 'preobratiti' prolaznike.

Megre je prodavao drugačiju literaturu. Priča o čovjeku koji je od 'anonimnog poduzetnika' kakvih je danas u Rusiji više milijuna, dosegao status jednog od najčitanijih ruskih pisaca u posljednjih sto godina, svakako zaslužuje da bude ispričana. Početkom 1995, Megre je putovao Sibirom zbog poslovnih razloga. Vremena su u Rusiji bila izuzetno teška, država nije funkcionirala, mnogim su gradovima vladale kriminalne grupe i gangovi, tvrtke su propadale, u zraku se osjećalo ozračje egzistencijalnog straha i duhovnog beznađa. Prema nekim analizama s kraja devedesetih, tijekom samo jednog desetljeća dodira sa silama 'globalnog slobodnog tržišta' u Rusiji je od posljedica neimaštine i raspada infrastrukture umrlo više od deset milijuna ljudi.

Istovremeno, svjetski financijsko bankarski krugovi, hvalili su Jeljcinovu vladu zbog 'hrabrog i beskompromisnog pristupa liberalizaciji i privatizaciji svih resursa'. U želji da 'otvori nove tokove novca i robe' Megre je putujući Sibirom u potrazi za sirovinama koje bi možda mogao izvoziti na podučje bogatog Zapada i Amerike, doznao za priče o 'čudnim ljudima' koji obitavaju u nepreglednim sibirskim prostranstvima, daleko od gradova, gotovo bez dodira sa modernom civilizacijom. Neke od takvih ljudi Megre je susretao na svojim putovanjima, s njima se družio i poslovao. Tada je prvi puta čuo za legende o 'paralelnoj civilizaciji' koja daleko od svijeta opsjednutog materijalističkim idealima, postoji od prastarih vremena.