Ako ne sada,onda kada ću živjeti?Živjela sam ja i do sada.Mada bih to prije mogla nazvati preživljavanjem.Sad hoću živjeti,a ne preživljavati ili životariti.Kako to postići?Kamo krenuti?...Počinjem postavljanjem pitanja...Što volim?Što me veseli?Što želim?Čemu težim?Pitam samu sebe ,zamišljajući sebe kao razigrano dijete.Dijete koje se voli igrati,istraživati,uživati,imati osjećaj slobode.Što bi to dijete sada radilo?Bi li sjedilo u uredu  i čekalo da mu na stol dođu dosadni papiri koje treba obraditi.Ne vjerujem.Ono bi se diglo sa stolca i trčeći izjurilo van na sunce.Sunce koje mami,a znam da će se uskoro i sakriti i da će pasti kiša.Ali znam i to, da  dijete ne zanima da li je  sunce ili kiša,njemu je svejedno.

 

Ono bi izjurilo van,trčeći iz grada punog buke,auti,ljudi,gužve,nervoze na obalu rijeke  ili jezera.Tamo bi se smjestilo ispod nekog drveta,slušalo ptice,gledalo mreškanje vode,sunčalo na toplim zrakama sunca.Kad bi  tu samo bio i neki čamac pa da se otisne na jezero i pusti da ga ljuljuškaju valići.

 

Ili bi otišlo svojoj ,kući pozvalo prijatelje da mu se pridruže,sjeli bi na svoje bicikle i jurili,jurili, opet van grada prema jezeru.Smijući se,podcikujući,izvodeći opasne vratolomije,uživajući u tim laganim naznakama opasnosti.Uživajući u svojoj snazi i sposobnosti.

 

Ili bi samo odlutalo ,polako ne znajući kamo,idući za svojim nosom,polažući korak za korakom,u sasvim nepoznatom smjeru.

 

Možda bi uzelo neku knjigu .Sjelo na klupu u parku ispod žalosne vrbe koja je već pomalo počela pupati i zeleniti se.Uronivši u priču zaboravilo bi na vrijeme,na glad,na obaveze koje ima.Prenijelo bi se u neko drugo vrijeme,među neke druge ljude,uživajući, otkrivajući neki drukčiji svijet.Svijet koji je postojao i nestao,a sada se o može jedino oživjeti čitanjem.

 

Sviđa mu se plesati.U gradu ima  toliko mjesta gdje se može otići i zaplesati.Ples, pokret,muzika,uzdižu ga sa zemlje i odvode van zemaljskog,materijalnog u neke druge sfere u kojima nestaje i rastapa se,ploveći i lebdeći ,zaboravljajući na sve oko sebe,postojeći u trenu, ovdje i sada.

 

Voli ono, društvo,svoje prijatelje ,njihova druženja,prisnost i bliskost koju imaju međusobno,ali voli biti i samo.Samo sa sobom.Tada uzima prazni bijeli papir i piše ono što mu dođe,što mu pada na pamet,što osjeća,što ga oduševljava i raduje,kao i što ga ljuti,čini tužnim,potištenim,plaši.Sve to izlazi, a ono zapisuje.Sretno je.Osjeća da stvara.Da izražava sebe.Da time nastaje nešto novo.Kako voli čitati tuđe priče možda će jednog dana netko čitati i njegove i tako će komunicirati s onima iz prošlosti kao i onima iz budućnosti.

 

A stvaralo bi možda još na jedan način,rukama.Od kada je osjetilo glinu pod svojim prstima,zadovoljstvo u miješanju podatne gline,a ne znajući što će ispasti na kraju,puštajući da samo sebe iznenadi onim što nastaje,samo čeka kad će je opet uzeti u svoje ruke.

 

Voli ono i učiti.Ali ne bi išlo ponovo u školu.Radije bi to radilo samo,pronalazeći ono što ga zanima,puštajući da teme dolaze same od sebe,a ne dirigirano i nametnuto izvana.

 

..............................

 

Gledam ga,ono mi maše.Zadovoljno je jer ga slušam i osluškujem,što sam mu pružila pažnju,uzela ga ozbiljno.Zna ono,već me pozna i vjeruje da ću ono što ono želi i o čemu sanja ja i napraviti.Neke od navedenih stvari već radim i osjećam da je moj užitak dupli,uživamo skupa,ja i dijete u meni.