vrijeme će riješiti sve.... šapuće on. ona se smješka, iako ne vjeruje.
vrijeme ne riješava ništa.... odvraća ona.... vrijeme ne pomaže nikome, vrijeme je bez milosti.
dok sjedi pored nje, on ne vidi njeno lice, samo osjeća nečujan jecaj i čuje krupne suze što padaju na drveni pod.
zašto tuga? .... želio bi znati.
nije samo tuga, nije samo to....
zašto onda suze?
prekrasno je.... zato.... i strašno. sve to.
svjetlo i sjena, dobro i zlo?
nije samo dobro i zlo.... svjetlo i sjena, nije samo to. nekad sam mogla drugačije gledati na sve.... gledati boje i razlikovati.... ne znam kada su se stopile crna i bijela.... kada je postalo sivo.... i nitko ništa....
i svi kažu: ajme!....
uništena su sela, zagađeni gradovi, zlostavljana djeca i žene.... toliko bijede, bolesti, gladi.... i nitko ne može ništa....
svi mogu samo reći: ajme!....
svijet više nije kao što je bio nekada, ali nije ni bolji. i ja to vidim....
vidim taj veliki svijet, iz ovog malog svijeta u meni.... a mali svijet u meni isto više nije kao što je bio nekada, ali nije ni taj postao bolji. ni lošiji nego prije.
promatram i ništa.... i znaš što činim? ništa, baš ništa.... iako činim što činim, koliko god kao da ništa nisam učinila.... i opet samo mogu reći: ajme....
i onda dolaziš ti.... jednostavno dolaziš i pričaš mi o mojoj ljepoti.... o bojama koje ne vide svi, ti vidiš....
pričaš mi o ljubavi i pričaš i.... tako puno i toliko dugo dok ne povjerujem....
s tobom sam nasmijana, s tobom rastem, raste moje srce i moj smisao i želja za opet.... vidjeti boje.... tako da u ovom trenutku za mene nema i ne postoji i ne želim ništa bolje....
ti obećavaš. kažem: šuti.... ja znam da ne možeš ispuniti.... iako osjetim da doista želiš....
i opet ne znam što reći....
pa kažem: ajme....
dok se ne usudim pogledati bolje....
onda vidim te tamne mrlje oko tebe, pred tobom, iznad tebe.... od straha su ti, iako ne priznaš....
od nemoći da me zaštitiš pred naletom nečije ljutnje....
bijes koji svojim hladnim šakama udara u trbuh.... tebi je žao jer ne možeš me obraniti, kao što ne možeš obraniti sebe....
i zalud sve uzvišene riječi, zalud sva nježnost i sve što kroz mene sebi daruješ.... one su kad zaboli još uvijek tu, da bi bolilo još više....
ti ćeš biti pokošen prvom olujom.... a možda i ne?
sigurno ćeš reći i ja ću isto reći: ajme....
zatvori oči.... kaže on.... i osjeti me u sebi.... što vidiš?
vidim svijetlocrveno i tamnoplavo i otrovnozeleno i sve nijanse.... odgovara ona.
što sam ti rekao.... vrijeme će riješiti sve.
moguće, ali.... ja ne želim oslijepiti kako bih ponovno vidjela boje.
dobro.... možda nije pitanje vremena, možda bi samo trebala skrenuti pogled na drugu stranu....
ona trepće i okrene se.
on pita: što vidiš....
ona slegne ramenima, a usne joj zadrhte i šapnu.... ajme....
bglavac
irida
edin.kecanovic
