.........kad se o nečemu puno misli i razglaba i govori.,najčešće upravo onda kad nesto nije kako bi trebalo bit.,ili nesto nije u redu.,pa onda komentiramo razglabamo i slično....ili lakše je pričat i pisat.,ovako kao sto ja radim.,prodajem maglu i onda sam pametan...naravno sebi...e pa sad ko i kakvu korist ima od toga...pa.,logično slijedi da ja iman...al čemu onda toliko zjaka jer toliko riječi i misli samo dovode do toga da ostanes bez zraka...i onda mozda po prvi puta nakon sto sebe preopteretis.,vidis kako je to disat punim plućima.,neopterećeno...citirat nekog ili nesto sto je tuđe.,ili lagat ali stvarat svoju priču...bit kreativan...mene je na pusto pisanje ne-potrebnog.,doduse lako je to sad rec da je bilo ne-potrebno.,dovelo jadikovanje i kukanje.,i nista vise....a kukas i jadikujes samo onda kad nesto nije kako treba.,ili kad umislis da je takvo....lijepo je pisat o Bogu...o ljubavi...je.,lijepo je...kičasto je.,ja volim kič...ali nema kruva od toga...i to sam uvik znao.,al eto....pisanje rasterećuje.,posvećuje.,daje neka saznanja...ali ponekad i priviđenja...i to mora biti tako...kad znamo da razlike stvaraju izlike kad znamo to...onda s pravom se pitam...jer pitanje se događa.,odgovor također...a znate onaj osjecaj kad jedna vrata zatvoris.,i onda opet ih otvaras...da bi ih zatvorio..dobro amo rec da je i to ponekad dobro.,jer napravi reprizu zatvaranja.,da se tog puta uistinu uvjeris da si ih zatvorio i da su zatvorena.....sad ako ćes žvakat žvaku.,jer ja ipak zivim u proslosti.,i onda se jos bunim...naucio sam vidit stvari kakve jesu...postivat ih...jer samo razumijevanjem., a ne osuđivanjem., mozemo ispravit pogresku.,ako to znamo.,onda cemu opetovano otvaranje vrata....a zbog cega osjecaj stida...zbog ispravnosti...zbog uspravnosti...i ako je sve na kraju dobro...jer i je..onda moje kukanje i viđenje mene u takvom svijetlu se svodi na račun---trazili ste.,evo vam.....a znate ono kad vam neko ostane u nekom svijetlu...ili nesto....vidite protiv tog svijetla necu se boriti.,jer drugi ce me uvik vidit kao takvog kakav sam bio.,mozda kakav sad vise i nisam...ali kome je to bitno...mozda sam i sad jos uvik u takvom svijetlu....meni to svijetlo ne smeta i necu se borit....i to je to....jer umisljam previse....i svugdi vidin urote...a kad sebe osudim.,nema te porote koja ce me oslobodit...jer sam ja taj koji oslobađa....ali i obrnuto....i opet..sta iman.,juha od priče....iden ča........a nasi stari...su mudri...ko pjeva zlo ne misli.....zato...iden ča...pjevu-šeći.........

Arsen Dedic - Pjevam Da Mi Prodje Vrijeme

Ja pjevam da mi prodje vrijeme
aha, i ni na sta ne mislim
ja pjevam tek da nesto radim
aha, da ispunim dan

Ja pjevam tek da mi prodje vrijeme
aha, i da zaradim nesto
jer ja znam da svak' na kraju svoje pjesme
aha, je ostao sam

Cinili su to i prije mene
aha,jos bolje moj stari
i nikada nista nije mijenjalo stvari
aha, pa necu ni ja

I zato su mi smijesni
Donovan, Dylan, Antoine i drugi
aha, angazirani pjevaci

Jer ja znam
da nikome nista ne znaci
aha, taj nemirni glas

Rjesavali su uvijek drugi
iz svakih zvanja
a mi smo, cini mi se, bili
tek biljeska tog stanja

I zato ja pjevam, eto, tek toliko
za sve, tu ispred vas
tek da mi prodje vrijeme
aha, ja necu da se mijesam

Ja ne spominjem rat, niti ljude
aha, da ne ispadnem smijesan

I zato ja pjevam, eto, tek toliko
za sve, tu ispred Vas
tek da mi prodje vrijeme
aha, dokon kao zvuk vode

Ionako, sve sto ja zadrzati zelim
aha, mimo mene ode