Moj djeda već dugo ore nebeske njive i baka sa njim, ali kad se još čvrsto držao zemlje, jedina mu je želja bila da još jednom vidi najmlađeg  sina koji je davnih dana otišao u bijeli svijet.

S ruksakom na leđima, moj je ujak proputovao cijeli svijet.Pisma i fotografije raznih zemalja stizale bi svakog mjeseca redovito dugi niz godina prije nego li se oženio i skrasio u dalekoj Americi.

Otišavši iz domovne prije odsluženja vojnog roka, sasvim je jasno bilo da se ne može vrati , barem dok ne prođe 15 godina i stvar padne u zaborav.

Moj je djeda brojao minute i sate, dane i godine, uvijek izpočetka čitajući njegova pisma i putujući s njim.Dane bi provodio sjedeći pokraj prozora u nadi da će se pred zgradom odjednom pojaviti i tako popuniti prazninu koju je stvorio svojim odlaskom. No kako je vrijeme promicalo, a godine su učinile svoje, djeda je bio sve slabiji na nogama i nesigurnog koraka .

Tako se jednog dana okliznuo po tepihu i pao ,slomivši si kuk. Uslijedili su dugi dani bolnice u kojoj su  polomljene kosti doduše ponovo zacijelile, ali mentalno sasvim se izgubio ne prepoznajući nas  najbliže.

Živio je u nekom prošlom vremenu, uglavnom onom ratnom, budeći se noću sav u znoju okupan dozivajući upomoć.Svakim je danom sve više kopnio, nama na očigled.Približavali su se dani Božića , a moj djed je osjećao  da mu se dani bliže kraju,te je u jednom od svojih bistrih momenata zatražio  svećenika da se ispovijedi. Baka je brzo otišla u crvkvu i zamolila jednog mladog franjevca da dođe u kućnu posjetu.

Ugledavši ga na vratima moj je djeda u njemu vidio svog dugo očekivanog sina i rasplakao se.Mladi je franjevac ostao zbunjen, taman htio objasniti kako on nije njegov sin, no moja ga baka pogledom zaustavi u toj namjeri.

Fra Alojzije odmah je shvatio u čemu je riječ i sjedne na rub kreveta. Uslijedili su dugi sati razgovora u kojima su se nizale priče o putovanjima.Djed je to sve slušao širom otvorenih očiju i pozorno dok su mu suze samo klizile niz lice.Pri odlasku fra Alojzije ga čvrsto zagrli i obeća da će uskoro ponovo navratiti.

Djed to na žalost više nije doživio . Umro brzo nakon toga sretan i spokojan.Njegov dugo očekivani sin stigao je na sahranu i otpratio ga na onu drugu stranu obale.Tog je popodneva gusti snijeg padao..u kući je bilo toplo i tiho….Na božićnoj jelki sve su lampice  svijetlile osim jedne..

U nju je dugo moj ujak gledao i plakao….