Božićna jelka u svakoj je kući tradicija.

 Rijetko sam negdje naišla na neokićen bor za vrijeme Božićnih blagdana, no u Libiji nema borova…….Kako da unesem dašak tradicije za vrijeme Božićnih praznika ?Želja je bila velika, a mogućnosti ravne nuli…..

Sjedeći na balkonu šestoga kata, , s pogledom prema pustinji, u noći jasnoj i punoj zvijezda, pokušala sam si dočarati ugođaj predstojećih blagdana.Tišina oko mene prekinuo bi jedino zvuk nekog usamljenog automobila što je protutnjao ravnom i nepregledno dugom cestom . Lagani povjetarac donosio je miris mora što se u neposrednoj blizini protezalo i  lagano  udaralo o visoke hridi. Njegov šum polako me uspavljivao svojim jednakomjernim ritmom…kao da diše samnom.

Grane obližnjih palmi njihale su se jedva primjetno, a pun mjesec osvjetljavao je njihove zelene listove čineći ih srebrnima.

Meni se odjednom upali lampica….Umjesto bora ukrasit ću palmu !

Slijedećeg sam jutra krenula u potragu…raspitivala se gdje bih ju mogla nabaviti…. Domaći su me uputili na jedno mjesto nedaleko grada.

Toliko palmi na jednom mjestu nigdje nisam vidjela.Različitih visina , uredno posađenih u « drvored », činile su pravu oazu hlada….Neke od njih bile su još u ogromnim teglama rukom napravljenim, spremne za sadnju….Zagledala sam se u jednu, onu najmajmanju, koja je svojom visinom nadmašila moju, razbacanih grana u širinu, neobično svijetlo zelene boje, kao da ju je neki slikar sam obojao….

Stari haađ, koji me u mom traženju pratio,  jedva ju je s mjesta pomaknuo. To me malo zabrinulo i zakompliciralo situaciju. Kako da ju odnesem, uspinjući se strmim i dugim, na nekim mjestima i potpunim mrakom okruženim stepenicama, do šestog kata…nebu pod oblake… ?

Ništa, rekoh sebi, doći ću sutra, naoružana sa nekoliko  nabildanih stvorova suprotnog spola i njima prepustiti posao.

Rečeno, učinjeno !

Koja je to gnjavaža bila, pojma nemate.

Trebalo se prvo dogovoriti tko će uhvatiti teglu, tko stablo….

Izredali se svi po redu. Ovom ne paše tegla, prevelika, skliže mu se iz ruke..

Onog bockaju grane, umalo se rasplakao zbog ono malo ogrebotina na ruci…

Treči se popiknuo i ispružio koliko je dug i širok na zemlju….

Na jedva, jedvicate jade položili su moje Božićno drvce u Pick up i krenuli.

A tek pravi posao čekao je pred vratima zgrade….Oznojili su se pošteno, skinuli mi sve svece sa neba…

« E ti kad za nešto zapneš , Bog i Alah  pomagajte ! »..jadikovali se , uzdišući od napora….Bezbroj stanki u međukatovima, izmjena mjesta….

No moja je palma nakon svog droncanja, živa i zdrava našla svoje mjesto u dnevnom boravku…

Koliko god bili iscrpljeni ipak su pokazali oduševljenje kad sam ju okitila improvizirajući koječime…

Uoći Božića kod mene je bilo najglasnije…slavlje u punom jeku. Najviše onih koji Božić uopće ne slave…Čak su mi donjeli na brzinu isklesane  figure Josipa i Marije, ovčice…sklepali pravu štalu, doduše od odbačenog kartona….ali izgledala je čarobno….

 A ona mala figura djeteta u jaslicama, nevještom rukom isklesana,učinila mi se  kao da se smiješila…