S radošću djeteta palim prvu adventsku svijeću i promatram njezin plamičak. Kroz njegovu titravu svjetlost redaju se slike mog djetinstva, hladnih dugih zima , toplog doma u kojem su pucketala drva graba , mirisa skupih, dragocijenih naranđi i cimeta. Ustajala sam rano kako bih kradomice uzimala prve adventske kolačiče, a navečer, u zagrijanom krevetu od tople cigle, u mislima pisala sv. Nikoli moje male-velike želje dok sam promatrala prve snježne pahulje.

To su bili dani puni nade, ushićenja, onog drhtavog iščekivanja nećeg posebnog, novog...dani osvjetljeni svecima u koje sam istinski i čisto vjerovala srcem djeteta..

Večeras ću u smiraj dana, kad se prva svijetla grada upale, preslagavati uspomene, čitati stara pisma, okružena fotografijama mojih najdražih. I violine  će u pozadini zasvirati tiho,molećivo...