nisan odavno nesto pisao.,nije da nisam mislio mastao razmišljao zamišljao.,doduše u manjoj mjeri nego prije...to je sigurno.,i to ne mislim..to znam..manje je misli.,odnosno manje obracam paznju na tvorevine svog duha.,svog uma.,tvorevine svoje kreativnosti svjesnosti ili nesvjesnosti...slusam sufi music.,lagana melodija s dalekog istoka.,sparina prava litnja usla u sobu.,a ja se cudim kako mi se uopce pise..pretace misli u rijeci.,jer to dvoje ipak je jedno...i kad mislim govorim u sebi...kad govorim mislim izvan sebe...rijeci su ipak samo putokazi smjernice al mislim da znam sta san tio prikazat s ovim..zasto su pisane parabole.,kratke jednostavne slikovite.,svaki put neka pricica ti da pogled na istu stvar iz nekog uvik drukcijeg kuta...ko zna jel se prica prominila ili moj pogled....uglavnom koliko ja vidim.,znanje nosi odgovornost...cjelovitost je kljuc....sikronoziranost usklađenost postenje je ključ...lipo je kad pisem...lakse reci nego uciniti....e misli...moje sve...e rijeci...moje sve.....ono sto me ispunjava i uvjetuje...je prolazno...al dali stvarno postoji ili nepostoji prolazni tren u vjecnosti....nema se nista za postic....triba samo dopustit sebi ljubav koja uvik s povjerenjem ceka dobro...sumnje su ionako zanimljive cemu onda vjera..a on kaze idi vjera te tvoja spasila...otpustit od sebe jer cim dopustis tome da bude ono sta jest...onda sve i otpustas...nisi vezan..kako da uvatim suncevu svjetlost...idem za njom bizi od mene ne idem za njom tu ke okruzuje me..blizu je a i daleko..a opet nemogu bez nje..a nemogu ni sa njom..tragam za onim sto jesam.ja i to je jedno...i onda dualnost se topi.......ko kad suze tope led duše....i onda .,ako  vjerujes da je Cjelovitost u tebi.,nazvan imenima Tao Bog Buda Isus ta svijest cista nesputana.,onda.,zasto nisi milostiv prema Bogu u sebi...cemu onda takva samosvijest.,u bilo kojem pravcu.,kod mene je bila inferiornost i pravljenje drama...ko ja nesto svacam ja nesto rjesavam...lik se neprestano mijenja.,ono sta promatram se mijenja,prizori slike situacije....cinjenica je zivot ide kapetane moj......ko ostaje zauvik sad i ovdje da svjedoci tome svemu.,plilmi i oseki...ljudskih drama borbi suza smijeha placa veselja...Bozanstvenoj komediji....ko svjedoci tome.....ko svjedoci za svijetlo.....dualnost se topi.....misli lagano prestaju.....nema niceg da se postigne....sve vec jest je......manja samosvijest....i znanje koje je neznanje.....i iman potrebu uglavnom pisat kad nesto ne radim.,daleko od knjiga koje su pisane od autora koje je stekao uvid koji zna o cemu to pise....cemu price o necemu ja trebam ja trebam ovo...iman potrebu pricat i trazit.,kad ne dopustam tome sta jest  odnosno da se ne trudim al trud u smislu rijeke koja nesvjesno tece bez namjere da to cini al tece ne pruza otpor.....vec tece....panta rei.....kad nesto radim kad nesto jest ne pricam o tome...jer ne vidim smisla..dopustam tisini i neizrecivom razumijevanju da se izraze kroz ovaj instrument......