86. DVA TIJEKA  VREMENA

        Gledajući ljude kako zlorade, kako grabe ludilo i žvaču dosadu, jedan se svjetlorodni div ražesti toliko, da odluči zgaziti ljudski rod.

        “Nisu vrijedni svetoga daha života ni po onomu što čine, ni po onomu što ne čine”, zagrmi div, podigne stopalo, i svom ga silinom spusti gdje je trebalo. Ljudski soj bude utaban u zemlju, kao naročita vrsta gnojiva.

        Ali vrijeme koje je trebalo div-stopalu da se podigne i spusti na zemlju, bijaše za ljude trajanje blizu vječnosti. Dok se stopalo spuštalo, za diva sil-silinom munje, za ljude je vrijeme teklo svojim nesmetanim tijekom, te su se oni nadostili vrhova svojega ludila, i dubine svoje dosade.

        Svakomu njegovo vrijeme...

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)