68. ŠTAKORSKA POSLA
“Što bismo mogli učiniti za ovu trošnu i prošupljenu lađu”? uzviknuše štakori u potpalublju. Pomalo unezvjereni. Jer bilo im je jasno da će lađa uskoro potonuti. Ostali putnici još nisu ni naslutili što se sprema.
“Da, što bismo mogli učiniti za našu lađu”? cičalo se u zboru.
Onda cika odjednom prestade, kao nožem prerezana.
“Ništa za lađu”, zaključiše trezveno. “Nego što bismo mogli učiniti za sebe”?
Svi su se dali u razmišljanje. Nitko da se dosjeti kako se spasiti iz lađe nasred šir-oceana.
Onda jedan učeni štakor izjavi da među ljudima kola poslovica kako osuđenu lađu najprije napuštaju štakori.
“Ne tarimo glavu suvišnom brigom”, reče taj. “Svakako ćemo napustiti lađu prije potonuća. Ljudi valjda znaju što govore”.
Nije svaka poslovica za štakore.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)