53. NJEGOV JE ŽIVOT I NAJAVA I OBJAVA
Poslije odlaska Divnoga, u selu se probudiše uspavani proroci. Izgovarali su nerazumljive rečenice, glasovima od mukle do jarke boje. Ljudi su ih sa strahopočitanjem slušali; bilježili su i prepričavali što je na usta izlazilo kao Divna objava.
Uskoro su mnogi u selu govorili tim nerazumljivim jezikom. Pričalo se da je to zavičajni jezik Divnoga Stranca.
Kad je Divni Stranac svratio u selo, ljudi mu, uzbuđeni, rekoše da Njegovi proroci, Njegova posvećena usta, govore velike tajne prošlosti i budućnosti. Zemlja se pod nogama ljulja od njihovih riječi. Rijeke zastaju da bi slušale.
Povedoše Ga kod jednoga takvog proroka. Ovaj je upravo izgovarao tajanstvene riječi, i pjena mu je zabijelila usne od silnoga napora duševnoga. Kad je utihnuo, svi se okrenuše Strancu, ozareni.
“Kakav je to jezik”? upita Stranac. “Hoće li Mi netko prevesti što je čovjek rekao”?
Od toga dana neki se odvojiše od Stranca, i prionuše uz proroka.
A neki se, teška srca, odvojiše od proroka, i zamoliše Stranca da im objasni što je što.
“Jednostavno”, reče Stranac. “Meni su Moja usta dostatna. I vama bi trebala biti”.
Njegov život, Njegova su usta.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)