52. O NOKTIMA I KOPNIMA

 

        Kopna su se pomicala brzinom, kojom su rasli ljudski nokti.

Ali: među bilijunima nokata našao se jedan, koji je rastao brže od svoje braće. Braća na istoj ruci, i braća na svim drugim rukama širom svijeta, rasla su složno ravnomjerno, a ovaj jedan, za dva, tri milimetra brže.

Kako, to nitko nije umio razložito objasniti.

Naprosto je tako bilo.

I zbog toga je došlo do poremećaja u kretanju kontinenata. Jedan je od njih, slijedeći rast onoga ubrzanog nokta, ispao iz ravnomjerne brzine i stao se opasno približavati repu prethodnika. Poslije nekoliko stotina tisuća godina, došlo je do zbroja ona dva, tri milimetra, naime do udara. Jedan je kontinent, onaj brži, dodirnuo tijelo sporijega, stao uljezati u nj, a sporiji se polako, dugovjeko raspadao. Iako spora, bila je to ipak katastrofa.

A sve zbog onoga anomaličnog nokta.

 

 

Ne treba smatrati beznačajnim događajem pojavu, kad bubamari pretekne jedna točkica...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)