40. POLJUBAC BEZ PISMA
Divni je sjedio na dvosjedu kraj Svoje nevjestice, i šaputao joj o ljubavi.
Ona Mu reče:
“Dragi, ne mogu vjerovati da Me voliš. Još manje mogu povjerovati da sjediš kraj mene. Možeš li mi, molim Te, sve to napisati”?
“Dobro”, odgovori On, i napiše joj u pismu Svoju ljubavnu izjavu, napomenuvši u post scriptumu da upravo sada, dok piše, sjedi kraj nje na starinskomu dvosjedu.
Ona je pročitala pismo i ushitila se.
Sjedio je kraj nje, dodirivao ju, milovao, grlio.
“Napiši mi ovo što radiš“, zamolila Ga je.
On je to učinio.
Na dvosjedu su vodili ljubav. Istoga časa slao joj je pismom ljubav koja se vodi tijelom.
Sve što je na dvosjedu radio rukama i usnama, slao joj je pismima.
Ona je redovito primala i čitala pisma, redovito se ushićivala.
Onda je jednoga dana, između dva ushita, pomislila:
“Kako bi to bilo - upoznati poljubac bez pisma”?
Poslije toga, pisma više nisu stizala, a ona je ostala neumorno ushićena.
“To se zove Vjenčanje”, rekao je.
Nema se što razumjeti, ima se uživati.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)