Što je srdžba?

 

Srdžba je emocija. Emocije se dijele na jednostavne i složene. Složene emocije su mržnja i ljubomora. Mržnja je složena od straha i srdžbe. Ljubomora je složena od ljubavi, straha i srdžbe. Kad smo ljubomorni volimo nekoga, strahujemo da ćemo voljenu osobu izgubiti i srdimo se na onu treću osobu koja nas ugrožava. Pomalo se srdimo i na voljenu osobu, ako nam se čini da ona pomaže trećoj osobi u tom ugrožavanju.

 

Jednostavne emocije su ljubav, strah i srdžba. Iako je srdžba jednostavna emocija, to ne znači da ju je lako razumjeti i definirati. Svaku emociju inače možemo definirati kao jak osjećaj uz popratne psihičke i somatske reakcije.

 

Emocija je, dakle, osjećaj koji prati odreñenu ideju ili psihički sadržaj, a taj je osjećaj subjektivno ugodan ili neugodan, što čini taj sadržaj ili ideju privlačnom ili odbijajućom. Naravno da je, osim ravnodušnosti prema nekom psihičkom sadržaju, moguća i zamršena i zbunjujuća situacija u kojoj je sadržaj i privlačan i odbijajući.

 

Emociju srdžbe možemo, kao i svaku drugu emociju, promatrati kroz različite stupnjeve intenziteta. Ona se pojavljuje u rasponu od blage srdžbe do veoma jake srdžbe koju zovemo bijes. Riječ afekt, koja se upotrebljava kao istoznačnica za emociju, može se upotrijebiti i za posebno jaku emociju u kojoj nema nikakve racionalne kontrole pa se djelo počinjeno u afektu ne smatra ponašanjem za kojega bi trebalo kazneno odgovarati.

 

Svaku emociju prate tjelesne promjene: pulsa, krvnog pritiska, disanja, grčenja ili opuštanja mišića (želuca, crijeva, mokraćnog mjehura…), rada endokrinih žlijezda. Možemo reći da se emocije izražavaju kombinacijom psihičkih i tjelesnih promjena.

 

Jaku emociju obično prati i izvjesna disocijacija svijesti, tj. svijest je za vrijeme trajanja jake emocije donekle sužena. Po tome koliko je svijest sužena, može se procijeniti nečije ponašanje u smislu odgovornosti.

 

Emocije se troše, iživljavaju, odreagiraju, iskazuju u svom sirovijem ili kultiviranijem obliku, više ili manje kontrolirano. Ili se pak emocije susprežu, potiskuju. Podsvjesni intrapsihički procesi služe za izbjegavanje emocionalnog sukoba i oslobađanja od neugodnosti i tjeskobe. Takve potisnute emocije mogu biti uspješno prerađene i funkcionirati kao jezgra kreativnog oslobađanja, a mogu se povezati i uz neki drugi sadržaj s kojim u početku nisu bile povezane.

 

Potiskivanje emocija može biti privremeno, zbog umora ili djelovanja neke prejake emocije koja nas za neko vrijeme učini emocionalno tupima ili neosjetljivima. Dugo, trajno emocionalno potiskivanje može biti i uzrok i rezultat i pokazatelj psihičkog poremećaja.

 

Emociju možemo definirati razlikujući je od percepcije. Percepcija je skup osjetilnih podataka koji nam daje jedinstvenu sliku promatranog predmeta. Emocija je vrednovanje percepcije. Drugim riječima: emocija nam daje informacije o kakvoći koju za nas ima taj percipirani predmet.

 

Npr.: vidim, tj. preciznije psihološki rečeno, percipiram jabuku. Osjetilom vida primjećujem njenu boju, oblik; opipom doživljavam njenu koru glatkom, osjetilom okusa utvrđujem je li reska ili slatka, a dok je grizem čujem i karakteristični zvuk. Sve je to percepcija jabuke.

 

Moj odnos prema toj jabuci, moje vrednovanje te jabuke je emocija. Ja volim jabuke, meni se sviñaju jabuke kao ukusno jestivo voće. Ili ja ne volim jabuke. Znam da su zdrave, ali mi se ne sviñaju kao hrana. Ne volim ih čak ni kao ukras u zdjeli na stolu, niti kao dio pejsaža kad vise s grane.