Čovječnost ne može zaboraviti svoje sanjare, ona ne može dopustiti da njihovi ideali izblijede i umru, ona živi u njima. Znaju ih kao realnosti koje će ga jednog dana vidjeti i znati.

Kompozitor, kipar, slikar, pjesnik, prorok, mudrac, ovo su stvoritelji svijeta poslije svijeta, oni su arhitekti neba. Svijet je prekrasan jer su oni živjeli, bez njih radno čovječanstvo bi propalo.

Onaj koji njeguje prekrasnu viziju, uzvišenu ideju u svom srcu, jednoga će dana to shvatiti. Kolumbo je njegovao viziju nekog drugog svijeta i otkrio ga je, Kopernik je kultivirao viziju o mnoštvu svjetova i većem svemiru i objavio ga je, Buddha je ugledao viziju duhovnog svijeta besprijekorne ljepote i savršenog mira i ušao je u nj.

Njegujte vaše vizije, njegujte vaše ideale, njegujte glazbu koja se pokreće u vašem srcu, ljepotu koja se stvara u vašem umu, milost koja oblači vaše najčišće misli jer iz njih će izrasti ljupki uvjeti. Ako ostanete uravnoteženi s njima, vaš svijet će biti napokon izgrađen.

Željom ćete dobiti, stremeći ćete postići. Zar će čovjekove najosnovnije želje primiti najveću mjeru zahvaljenja, a njegove najčišće težnje gladovati od nedostatka hrane?

Takav nije Zakon: takvo stanje stvari nikad se ne može postići: "traži i dobi."

Sanjaj uzvišene snove i kako sanjaš, to ćeš i postati. Tvoja vizija je obećanje onoga što ćeš jednoga dana postati, tvoj ideal je proročanstvo onoga što ćeš na kraju otkriti.

Najveće dostignuće je na početku i za neko vrijeme bio san. Hrast spava u žiru, ptica čeka u jajetu, a u najvišoj viziji duše budi se anđeo. Snovi su sadnice stvarnosti.

Vaše okolnosti mogu biti neprijatne, ali one takve neće dugo ostati, ukoliko spazite ideal i nastojite ga dohvatiti. Ne možete putovati unutar i dalje stajati izvana, bez štanda. Uzmimo za primjer mladića koji je potlačen siromaštvom i radom, zatvoren je dugo vremena u nezdravoj radionici, bez obrazovanja i manjka mu uglađenost. Ali on sanja o boljim stvarima, a on razmišlja o inteligenciji, uglađenosti, milosti i ljepoti. On zamišlja, psihički izgrađuje, idealne uvjete života, vizija šire slobode i većeg opsega uzima ga u posjed, nemir ga potiče na djelovanje i on koristi svoje slobodno vrijeme i sredstva, ma koliko god mala ona bila, kako bi razvio svoje latentne moći i resurse.

Vrlo brzo, njegov um se mijenja tako da ga radionica ne može zadržati. Ovo je nastalo iz sklada sa njegovim mentalitetom da ispada iz svog života kao oprava koja je odbačena sa strane. I tako rastom mogućnosti koje se uklapaju u opseg njegovih rastućih moći, ona izlazi iz njih zauvijek. Nekoliko godina kasnije, ovaj mladić je odrastao muškarac. Nalazimo da je gospodar određenih snaga uma, kojima upravlja.

U svojim rukama on drži užad gigantskih odgovornosti, on govori i životi su promijenjeni, muškarci i žene ovise o njegovoj riječi i mijenjaju svoj karakter i baš kao i sunce on postaje fiksni i svijetli centar oko kojega se okreću mnoge sudbine. On je realizirao viziju svoje mladosti. On je postao jedan sa svojim Idealom.

A i ti također mladi čitatelju, ćeš shvatiti Viziju (ne ispraznu želju) svog srca, bila ona osnovna ili lijepa ili mješavina obje, jer ćeš uvijek težiti prema onome što tajno i najviše voliš. U tvoje ruke bit će stavljeni točni rezultati tvojih vlastitih misli, dobit ćeš ono što si zaradio, ni više, ni manje. Bez obzira na svoje sadašnje okruženje, past ćeš, zadržati se ili ustati sa svojim mislima, svojim Vizijama, svojim Idealima. Ti ćeš postati tako mali kao što su tvoje želje za kontrolom, veliki kao tvoja dominantna težnja. Prema lijepim riječima Stanton Kirkham Davisa: "Možete voditi zapisnik i jedan tren proći kroz vrata koja su se toliko dugo vremena činila kao barijera vaših ideala i pronaći sebe ispred publike, s olovkom i dalje iza uha, s mrljama tinte na rukama i tada izliti bujicu svojih nadahnuća. Možda vodite ovce i zalutate u grad, usta široko otvorenih, možete zalutati pod nejasnim vodstvom duha u atelje majstora i nakon nekog vremena on će reći: „Ništa te više ne mogu naučiti.“ I sada si ti postao majstor, koji su do nedavno sanjao velike stvari za vrijeme dok si vodio ovce. Položit ćete pilu na pod kako bi na sebe preuzeli zadaću regeneracije svijeta.“

Lakomisleni, neupućeni i nemarni, koji vide samo prividne učinke stvari, pričaju o sreći i prilici. Kada vide čovjeka kako se bogati, kažu, "Kako je on sretan!"

Promatrajući drugoga kako postaje intelektualac, oni uzvikuju: "Kako je visoko razvijen!" A primjećujući svetački karakter i široki utjecaj drugog, kažu: "Kako ga je prilika poslužila na svakom koraku!" Oni ne vide testova i neuspjehe i borbe koje su ovi ljudi dobrovoljno prošli kako bi dobili ovo iskustvo, nemaju znanja o žrtvama koja su učinili, o neustrašivim naporima koja su stavili naprijed, o vjeri koju su izvježbali, kako bi pobijedili naizgled nepremostivo i shvatili Viziju svog srca. Oni ne poznaju mrak i glavobolju, oni samo vide svjetlost i radost, i zovu to "sreća". Oni ne vide dug i naporan put, već samo ugodan cilj i zovu ga "dobra sreća", ne razumiju proces, već samo uočavaju rezultat, i zovu ga prilika.

U svim ljudskim poslovima postoje nastojanja i rezultati, a snaga napora je mjerilo rezultata. Nije prilika. Pokloni, moći, materijalna, intelektualna, duhovna vlasništva su plodovi truda to su završene misli, izvedeni ciljevi, realizirane vizije.

Vizija koju slavite u svom umu, Ideal kojega ustoličite u svom srcu - to će izgraditi vaš život, to ćete postati.