"Ljudsko stanje", moje stajalište

 

Niste li se ikad upitali kako je to moguće da su nam životi tako teški, a toliko smo briljantni? Evo nas tu, nevjerojatno inteligentne vrste koja umije cijepati atome, letjeti na Mjesec i stvoriti Kremenkove, a s druge se strane međusobno razaramo, imamo srčane udare ili umiremo od gladi? Da se raspametiš, to sve nema smisla. Kako smo se samo uvalili u takvo stanje? Nije li to ipak samo tzv. ljudsko stanje?

 

Sve je to počelo prije nebrojeno mnogo godina s neistinitim proglasima onih žednih moći o tomu da su naši životi određeni okolnostima koje ne možemo kontrolirati i da su rezultat tih okolnosti, a one podrazumijevaju i potrebu da nama netko vlada.  I pošto su u ove tvrdnje vjerovali drugi tisućama godina, i mi još uvijek vjerujemo u njih.

 

I tako smo se, poput naših roditelja prije nas i njihovih prije njih, sve do bog te pita koliko tisuća godina unazad, borili, batinali, iscrpljivali, brinuli i umirali preuranjeno, a sve zbog pretjeranih zahtjeva življenja. Vjerovali smo da nam je takva ljudska sudbina, sastavni dio nesretnih okolnosti koje smo prozvali riječju stvarnost.

 

Ali, ljudsko je stanje ili sudbina, samo mit. A mi taj mit nazivamo stvarnošću.

 

Istina je, međutim, da smo u svom prirodnom stanju sposobni sami upravljati svojim životom i to onako kako to želimo. I to uvijek! Ničeg se ne trebamo odricati! Od sretne obitelji do ispunjenog ozonskog sloja.

 

Pa kako nam onda bilijuni knjiga napisanih o tome kako postići sve, kako misliti da se obogatimo, kako vizualizirati da uspijemo na poslu i kako steći moć putem pozitivnog razmišljanja, nisu uspjele pomoći da se izvučemo iz stanja u koje smo se uvalili? Odgovor je jednostavan! Te knjige, sve do jedne, ispustile su spomenuti najvažniji ključ u životu i življenju svih vremena:

 

Stvaramo osjećajima, a ne mislima!

 

I to je istina, dobivamo što dobivamo, ovisno o tome kako osjećamo, a ne o tome kako stvari nastojimo staviti na mjesto ili kako kontroliramo um. Svaki saobraćajni udes, unapređenje na poslu, odličan ili bezvezni ljubavnik, puni ili prazni bankovni račun dolaze nam putem najelementarnijeg zakona fizike: slično privlači slično. A pošto nas većina nije pretjerano bila zagrijana za sve što nam je život pružao, postali smo nevjerojatno nadareni majstori za privlačenje obilja okolnosti koje radije ne bismo uživali.

 

Želite novi auto? Dobijete ga! Želite biti svoj gazda i raditi samo za sebe? Dobijete to! Želite sklopiti povoljnu pogodbu? Zaraditi više novaca? Biti u odličnoj ljubavnoj vezi? Živjeti bez straha? Voditi duhovno ispunjen život? Biti odličnog zdravlja, slobodni i nezavisni? To sve možete ostvariti ako znate kako to osjećajem provesti u djelo.

 

Zakon privlačivosti - slično privlači slično - je zakon nad zakonima (a nema ništa s osobnostima). Izvan tog zakona nitko ne može živjeti jer je to zakon svemira. Jedino što smo tek nedavno shvatili da se taj zakon odnosi i na nas. O tom zakonu ovisi uspjeh ili neuspjeh. Sva vrata otvorena ili niz promašaja. On je taj koji upravlja svakim budnim trenutkom naših života.

 

Stoga, želimo li preokrenuti svoj život, ili postići veće obilje, ili zdravlje, ili sigurnost, ili sreću svake vrste, ne trebamo drugo nego naučiti nekoliko jednostavnih koraka za manipuliranje svojih "osjećaja" da bi nam se otvorio cijeli novi svijet i ispunio naša traženja.

 

Poučavali su nas naopako

 

Većina  nas pojma nema kako smo u životu dobili što smo dobili. Prvo, tu je taj dugački popis stvari koje želimo i nikad ne dobijemo, niti se uopće nadamo da bismo ih mogli dobiti. Zatim je tu još duži popis stvari koje ne želimo, a ipak ih dobivamo i to u redovitim obrocima koji nas obeshrabruju. Nikoga ne možemo okriviti za neprestano rušenje naših snova. Jednostavno su nas naopako poučavali.  

 

Najdestruktivnije je vjerojatno uvjerenje u kojem su nas odgajali da je život samo niz okolnosti koje nam na svom golemom tanjuru nudi Sudbina ili Sreća u čemu odlučujuću ulogu igraju roditelji koji su nas rodili i okoliš u kojem smo odrastali. Rodimo li se bogati, izvukli smo glavni zgoditak. Rodimo li se siromašni, osuđeni smo na vječnu borbu za preživljavanje. Ako ipak nađemo sreću to je samo stoga što nam ju je donijela naša dobra vila. Udari li nas neki pijani idiot na autoputu, to je opet loša sreća.

 

Učili su nas da jedino radom možemo nešto postići, da je djelovanje čarobna riječ. Čini, čini, čini. Radi, radi, radi. Trsi se, znoji se, radi kao crv pa ako imaš sreće, nešto ćeš i postići.

 

Naša rodbina u najboljoj nas je namjeri pogrešno vodila i učila da budemo oprezni i suzdržani. "Ne penji se po drveću, zlato, jer ćeš pasti." "Nemoj se odjenuti u tu smiješnu haljinu, ljudi će ti se rugati." "Ne zaboravi zaključati vrata jer bi te netko mogao orobiti."

 

Pretvorili smo se u preplašenu vrstu koja se samo od nečega brani i cijelog života vrti samo oko toga kako da bude pažljiva, oprezna, osigurana i zaštićena. Bože sačuvaj da nam se te zaštitne zidine ikad sruše!    

 

No najveće nam prepreke punini života potiču iz dana prije nego što smo prohodali kad su nas dresirali da opazimo što je loše - u vezi sa svime! Što je loše s našim zaposlenjima, našim kolima, našim vezama, našom odjećom, našim oblikom tijela, našim zdravljem, našim autoputevima, našim planetom, našom vjerom, našim zabavama, našom djecom, našom vladom, čak i s našim prijateljima. A većina se svijeta ne može čak ni složiti oko toga što je loše, a što dobro pa stoga ratujemo i štrajkamo i demonstriramo i sastavljamo zakone i posjećujemo psihijatre.

 

"Takav je život", kažete. "Moramo se pomiriti i s dobrim i sa zlim, s uspjesima i neuspjesima. Cijelo vrijeme moramo biti na oprezu, naporno raditi, pravilno obavljati sve što moramo, biti budni i nadati se nekom predahu. Da, život je baš takav."

 

Ne, ne i NE! To jednostavno nije ono što je stvarni život, pa je stoga krajnji čas da se suočimo s time kako ustvari stvaramo to što imamo u našem svijetu, naše prazne ili pune bankovne račune, naša sjajna ili dosadna zaposlenja, našu dobru ili lošu sreću i sve drugo u toj areni koju tako nonšalantno nazivamo stvarnošću.

 

A kako to činimo? Nemojte se smijati, sve to izvire iz toga...kako vibriramo!