UNUTARNJE DIJETE 

http://www.nlpt.hr/Word/Unutarnje%20dijete.doc 

UNUTARNJE DIJETE caruje u suštini našeg bića...

Zamislite si zdravo, sretno malo dijete ! Dok zamišljate to dijete dozvolite sebi da osjetite njegovu životnost, gledajte kako sa puno entuzijazma ono istražuje okolinu. Dijete poznaje svoje osjećaje i otvoreno ih izražava - kada je sretno - smiješi se i smije iz dubine svog bića. Kada je povrijeđeno - plače. Kada je ljuto - viče. Dijete je vrlo senzibilno i intuitivno, ono zna kome vjeruje, a kome ne.  Malo se dijete voli igrati - svaki je tren nov i čudesan ! Iz te zaigranosti dolazi nepresušno vrelo kreativnosti i životne snage.

No, prije ili kasnije, se dijete suočava sa zahtjevima svijeta odraslih. Glas odraslih, sa njihovim uputama i naredbama, počinje gušiti unutarnji glas osjećaja i intuicije. Roditelji i učitelji govore "Ne vjeruj u sebe, ne osjećaj što osjećaš...Nemoj reći to... Nemoj se tako ponašati... Radi kako mi kažemo, mi znamo najbolje..."

S vremenom se tako počinju potiskivati upravo one kvalitete koje su djetetu davale životnost - spontanost, osjećajnost, znatiželja. Tijekom procesa podizanja, discipliniranja i odgoja djece, odrasli često slobodno dijete pretvore u predvidivog i prilagođenog odraslog. Brisanje ranjivosti djeteta ( zajedno sa njegovim manjkom kontrole) može ozbiljno oštetiti bit djetetovog selfa. Beba biva izbačena iz vode u kojoj je plutala - odrasli svijet za djecu nije sigurno mjesto. Radi preživljavanja dijete potisne svoj djetinji duh pun čarolije i oduševljenja u "podzemlje" i tamo ga zaključa.

Ali unutarnje dijete nikada ne odraste, nikada ne nestane...

Ono je živo zakopano i čeka da bude oslobođeno.

Unutarnje dijete stalno pokušava privući našu pažnju, ali mnogi od nas zaboravili su slušati.

Kada ignoriramo naše prave osjećaje i instinkte - mi ignoriramo unutarnje dijete !Kada ne njegujemo svoju dušu i tijelo - zanemarujemo dijete u nama ! Kada ne prihvaćamo naše "djetinjaste" želje i potrebe, nazivajući ih nerazumnim ili nepraktičnim, kažemo da ne priliče odrasloj osobi - izgnali smo unutarnje dijete ! 

Npr. ako osjetimo impuls da poskočimo od radosti za vrijeme šetnje parkom, ili se nesputano isplačemo ako smo nešto izgubili, i to si ne dozvolimo - to je unutarnje dijete u nama željelo doći na površinu, ali ozbiljan odrasli kaže "Ne može, veliki dečki na plaču! Kontroliraj se! I unutarnje dijete ponovo biva zatvoreno u svoju tamnicu.

Kada je unutarnje dijete blokirano, mi smo osiromašeni za našu prirodnu spontanost  koja je srž života !

S vremenom to može dovesti do niskog nivoa energije, kroničnih ili ozbiljnih oboljenja. Kada skrivamo svoje unutarnje dijete, mi se separiramo i od drugih ljudi. Oni nikada ne vide naše stvarne misli, osjećaje i želje, nikada nas ne vide onakvima kakvi jesmo. S time je onemogućena prava intimnost sa drugima. Nikada se stvarno ne upoznamo...

KAKO BI U POTPUNOSTI RAZVILI NAŠ LJUDSKI POTENCIJAL, DIJETE U NAMA MORA BITI PRIHVAĆENO I IZRAŽENO! 

 "U svakoj odrasloj osobi čuči dijete koje plače :Pustite me van !" 

Tko je to dijete u nama ? Zašto je zatvoreno ? Što nam može ponuditi ? Kako ga osloboditi ? 

Koncept  "unutarnjeg djeteta", izloženog opasnostima svijeta odraslih, nije nov. Nalazimo ga u mnogim religijama, mitologijama, bajkama - Isus je rođen u štali jer u svratištu nije bilo mjesta, život mu je bio ugrožen nakanom kralja Heroda da ubije svu novorođenčad.

Mojsije je nađen napušten - plutajući rijekom u košarici. Krišna je nakon rođenja bio u velikoj opasnosti jer je kralj Kansa bio naredio da se ubiju sva novorođena muška djeca, budući da mu je predskazano da će se roditi muškarac koji će ga možda jednom ugroziti. Zeus je kao dijete bio u opasnosti da ga uništi njegov otac Kronos. A sam Zeus u ulozi oca, nije bio prisutan kada su mu Titani raskomadali sina Dionizija. Europske bajke također su pune djece-heroja koja su ugrožena demonima i zlotvorima - Ivica i Marica i njihova maćeha, vještica, Pepeljuga sa svojom maćehom i njenim kćerima, Crvenkapica sa vukom...

Psiholog C.G. Jung i mitolog Joseph Campbell pokazali su nam naročito zorno da se ti mitovi i priče tako dugo održavaju zato što ilustriraju univerzalna ljudska iskustva.

Svi ljudi započinju život kao ranjiva, ovisna djeca. Stoga se svi možemo poistovjetiti sa bespomoćnom, neshvaćenom ili maltretiranom djecom u pričama. Gotovo da ne postoji osoba koja nije doživjela neki oblik fizičkog ili emocionalnog povređivanja u djetinjstvu. 

Sama priroda djetinjstva ostavlja djecu otvorenima za razne utjecaje. Neosjetljivi ili nametljivi odrasli mogu se bez sumnje doživljavati kao divovi i vještice. Walt Disney je toga bio svjestan kada je za svoj prvi dugometražni film izabrao Snjeguljicu, unatoč sumnjama financijera. Njegov uspjeh zasniva se na sposobnosti da govori djetetu u svima nama. Jung je dijete vidio kao arhetip - univerzalni simbol kolektivnog nesvjesnog. U "Psihologiji arhetipa djeteta" on kaže "... dijete je put za buduće promjene ličnosti. ono anticipira figuru koja proizlazi iz sinteze svjesnih i nesvjesnih elemenata ličnosti u procesu individuacije. Ono je simbol koji ujedinjava suprotnosti, medijator, iscjeljitelj, onaj koji čini cjelovitim...Ja ovu cjelinu koja transcendira svjesnost nazivam self..." Jungove su riječi svojevrsna jeka biblijskog proročanstva : " I bit će vođeni od malenog djeteta..."

Kada želimo pomoći svojoj djeci, odgajati ih, prije svega moramo izliječiti rane našeg unutarnjeg djeteta. Često nismo svjesni kako neprekidno povređujemo dijete u nama.

Unatoč manje-više sretnom djetinjstvu svi smo u nekoj mjeri negirali dijete u nama. Gotovo je nemoguće odrasti u ovo vrijeme nasilja, ovisnosti, uništenja, ratova, bez da naše dijete bude potisnuto. Svijet nije sigurno mjesto za taj ranjivi, senzibilni dio naše psihe. No unutarnje dijete je srž našeg bića. Nitko ne može biti u potpunosti cjelovit odrasli bez liječenja i uključivanja unutarnjeg djeteta u svoj život.

Prvi korak u iscjeljivanju unutarnjeg djeteta jest prepoznati i doživjeti svoje unutarnje dijete.

Kada bazične ljudske potrebe ne bivaju zadovoljene, osoba je u velikoj opasnosti da se počne nasilno ponašati prema sebi i drugima. Roditelji se nasilno ponašaju prema svojoj djeci - djeca odrastaju i nasilno se ponašaju prema svojoj djeci. Moramo biti svjesni da nažalost općeprihvaćene batine kao odgojna metoda predstavljaju grubo nasilje nad djetetom! 

Odrasli često svoj svijet izgrade na klimavim temeljima, na uplašenom i izoliranom djetetu čije su najosnovnije potrebe ostale nezadovoljene. Prije ili kasnije u životu se desi kriza - bolest, rastava, financijske poteškoće, i nesigurna struktura se ruši. Tada neki ljudi počnu preispitivati svoj život, tražiti u sebi. U tom procesu mogu im pomoći knjige, terapijske grupe. Rad na iscjeljivanju unutarnjeg djeteta ne može se odvijati u izolaciji - ono je ionako predugo bilo samo! Neophodno je da nađe društvo drugih ljudi koji  daju razumijevanje i podršku, iako nikada ne smijemo zaboraviti jednu činjenicu - samo mi sami možemo iscjeliti svoje unutarnje dijete.  

SUSRET SA DJETETOM U NAMA

1. Uskoro ćete se susresti sa svojim unutarnjim djetetom. Zamislite si prekrasno mjesto koje vas dvoje u mašti možete posjetiti. Neka to mjesto bude sigurno i ugodno za vaše unutarnje dijete. Možda negdje u prirodi, okruženo cvijećem i drvećem, ili blizu vode ili planina. Ili si zamislite toplu sobu sa kaminom... 

2. Zatvorite oči i nađite se na tom mjestu. U svojoj mašti zamislite si kako vam se pridružuje vaše unutarnje dijete. Provedite neko vrijeme sa njom/njim... 

3. Uzmite papir i bojice i sa ne-dominantnom rukom (kod dešnjaka lijeva ruka) nacrtajte sliku svog unutarnjeg djeteta. Nemojte ništa planirati, niti unaprijed si zamišljati ishod. Možda će vam crtanje ne-dominantnom rukom biti čudno, ili će ići sporo, no imajte strpljenja. To se javlja vaše unutarnje dijete,  koje govori kroz sliku - jezik srca i dubine duše. 

Proces crtanja unutarnjeg djeteta vjerojatno će vam dati dosta informacija o vašem odnosu sa tim malim bićem u vama. Zastanite i razmislite na trenutak, kako ste doživjeli to iskustvo. Da li ste se kritizirali zbog načina kako je vaše unutarnje dijete crtalo sliku (sa ne-dominantnom rukom)? Da li ste pomislili kako nemate dara ni smisla za crtanje (što je zapravo poruka vašem unutarnjem djetetu)? Da li ste se mogli opustiti i zabaviti dozvoljavajući djetetu da se izrazi na svoj način? 

Pogledajte sliku. Koje osjećaje imate u odnosu na nju? Što mislite/ osjećate da vam dijete želi poručiti putem te slike? Na poseban papir napišite sa dominantnom rukom bilo kakve komentare ili reakcije vezano uz crtež. 

RAZGOVOR SA UNUTARNJIM DJETETOM 

1. Pogledajte sliku unutarnjeg djeteta koje ste prethodno učinili. Napišite razgovor koristeći obje ruke. Vi, kao odrasla oboba, pišite koristeći dominantnu ruku, vaše unutarnje dijete će odgovarati sa drugom (nedominantnom) rukom. Započnite razgovor tako da kažete djetetu da ga želite upoznati, kako biste mogli bolje brinuti o njoj/njemu. Pitajte ga/ju kako se zove i što vam želi ispričati o sebi - dob, kako se osjeća, što voli, što ne voli, što želi od vas... Kod svakog pitanje koje napišete desnom rukom, dozvolite djetetu da putem vaše lijeve ruke napiše odgovor. 

2. Kada osjetite, zamolite dijete da nacrta sliku onoga što želi u ovom trenutku najviše na svijetu. 

3. Završite razgovor tako da zahvalite unutarnjem djetetu što se pojavilo i komuniciralo sa vama. Recite joj/mu da želite češće ovakve razgovore kako biste se upoznali. 

4. Stavite obje slike na mjesto gdje ih možete dobro vidjeti kako bi vas podsjećale da obratite pažnju na unutarnje dijete. 

Kratki pregled procesa iscjeljivanja unutarnjeg djeteta:  

1. Prepoznati, konfrontirati i prekinuti automatske naučene obrasce ponašanja (obrane). 

2. Prepoznati i osjetiti bol koja je nastala uslijed nezadovoljenih potreba u djetinjstvu. 

3. Odustati od iluzije da bol možemo "popraviti" tako da je negiramo ili kontroliramo sebe, druge ljude ili okolinu. 

4. Proći kroz tugu i proces žalovanja nakon što odustanemo od iluzije da možemo promijeniti djetinjstvo. 

5. Prihvatiti pažnju i njegu od drugih ljudi. 

6. Aktivno voditi računa o zadovoljavanju potreba unutarnjeg djeteta SADA.