je  Misli Isaaca Newtona i znanstvenika njegovog kruga potakleasu ne samo razvoj tehnologije koja je omogućila industrijsku revoluciju,već i sraz vjere i filozofije života,koje su do tad bile potporanj društva.Nova je tehnologija donijela mnogo dobra ali je isto tako povukla ljude sa zemlje u gradove,raspršila zajednice i obitelji,istisnula tradiciju i zanate i praktički onemogućila oslanjanje na naviku i ponavljanje.

Asocijkativna značenja i vrijednosti izgubili su uporište.Revolucija u načinu razmišljanja,koja je zatim slijedila,oduzela je uporište ljudskoj duši.

  Osnovna načela njutonijanske filozofije mogla bi se svesti na riječi"atomizam","determinizam" i "objektivizam".Iako nam se čini apstraktnima i dalekima ideje izržene tim riječima dodirnule su samo središte našeg bića.

  Atomizam je stajalište da se svijet u konačnici sastoji od djelića-česticai zoliranih u prostoru i vremenu.Atomi su čvrsti i neprobijni,s čvrstim brzim granicama:ne mogu prodrijeti jedni u druge i uspostavljaju odnos kroz akciju i reakciju.Odguruju jedni druge ili se nastoje izbjeći.John Locke,osnivač ideje o liberalnoj demokraciji iz osamnaestog stoljeća,poslužio se atomima kao modelom za pojedinca,temeljnu jedinku društva.Društvena cjelina,tvrdio je on,je iluzija;najvažnija su prava i potrebe pojedinaca.Atomizam je takodjer kamen temeljac psihologije Sigmunda Freuda i njegove" Teorije objektivnih odnosa".

  Prema toj teoriji svaki je od nas izoliran unutar neprobojnih granica ega.Ja sam za vas samo objekt,a isto tako i vi za mene.Nikad se ne možemo stvarno upoznati.Ljubav i intimnost nemogući su."Zapovijed-voli svoga bližnjega kao samoga sebe",pisao je Freud,"najneizvedivija je zapovijed ikad izrečena".Sve su vrijednosti prema njegovom mišljenju tek projekcija superega koji slijedi očekivanja roditelja i društva.Takve vrijednosti nepodnošljivo opterećujuego i čine nas bolesnima,"neurotičnima".Posve moderna osoba,prema Freudu,bila bi oslobodjena takvih nerealnih očekivanja i slijedila bi načela poput-svatko za sebe,preživljavanje najsposobnijih i najbržih,i tako dalje.

  Determinizam Isaaca Newtona poučavao je da fizičkim svijetom upravljaju čvrsti zakoni:tri zakona o gibanju, i zakon gravitacije.Sve u fizičkom svijetu predvidljivo je i stoga se u osnovi svime može ovladati.B će pod istim okolnostima uvijek slijediti A.Nema iznenadjenja.Freud je uključio taj determinizam u svoju novu "Znanstvenu psihologiju",tvrdeći da bespomoćni ego odozdo tresu mračne sile instinktivnog i agresivnog ida,a odozgo pritišću nemoguća očekivanja superega.Naša iskustva i ponašanje tijekom života u potpunosti su odredjena tim sukobljenim silama i doživljajima prvih pet godina života.Mi smo žrtve svojih iskustava,nesretni promatrači u scenariju kojega su napisali drugi.Sociologija i suvremeni pravni sustav samo su učvrstili taj osjećaj.

  Premda velika većina ljudi vjerojatno ne zna mnogo o njutonijanskom determinizmu ili Freudovom egu i superegu,ideja da smo   izolirane,pasivne žrtve sila koje nas nadilaze,da smo bespomoćni ili da ne možemo promijeniti svoj život,a kamoli svijet,jednostavno se udomaćila.Zabrinuti smo,ali ne znamo kako preuzeti odgovornost.Neki mi je mladić,na pragu dvadesetih rekao:"Imam osjećaj da sam preplavljen zbunjujućom rascjepkanošću svijeta,ne mogu mu dokučiti smisao ili na bilo koji način djelovati na njega,i zato sam nekako otupio i zapao u depresiju."

  Njutonijanska objektivnost,ili"objektivizam",kako ga ja radije nazivam,potakla je ovaj osjećaj izoliranosti i bespomoćnosti.Osnivajući svoju novu znanstvenu metodu Newton je povukao oštru crtu izmedju promatrača(znanstvenika) i onoga što se promatra.Svijet je podijeljen na subjekte i objekte:"subjekt je "ovdje unutra",a svijet "tamo vani".Njutonijanski znanstvenik odvojeni je promatrač koji naprosto gleda svoj svijet,važe ga i mjeri,izvodi na njemu pokuse.On manipulira prirodom i kontrolira je.

  Prosječni suvremeni čovjek doživljava sebe kao osobu koja je u svijetu,a ne od svijeta.U tom kontekstu "svijet" uključuje druge ljude,čak moguće bliske osobe,kao i institucije,društvo,objekte,prirodu i okoliš.Newtonov rascijep promatrač-promatrano ostavio nas je s osjećajem da smo ovdje samo zato da za sebe učinimo najviše što možemo.A osim toga,ostavio nas je u nedoumici kako da preuzmemo odgovornost kada jedva znamo za koga ili za što bismo to mogli biti odgovorni.Mi nismo saživljeni sa svojim odnosima,strane su nam čak i naše potencijalne mogućnosti.

  I naposlijetku,Svemir,onako kako ga prikazuje njutonijanska znanost hladan je,mrtav i mehanički.U Newtonovoj fizici nema mjesta umu  ili svijesti,nema mjesta ni za kakav vid ljudske borbe.Čudnovato je da su i društvene i prirodne znanosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća  prihvatile taj mehanicistički pogled na svijet,prikazujući ljudska bića,ljudski um i ljudsko tijelo prema istom mehaničkom obrascu.Mi smo strojevi s umom  ili strojevi zadani genima,naša su tijela zbir dijelova,naše je ponašanje uslovljeno i predvidivo,naša duša tek puka iluzija zastarjele vjere,naše mišljenje ništa doli aktivnost moždanih stanica.Gdje na toj slici možemo naći smisao ovom ljudskom iskustvu?

  nastavak slijedi