Žubor.U sebi nosi istu tugu i istu sreću.Kada bi ih poništio,dobio bi stanje bivanja.Puštena u prirodu voda sama sebi krči put.I pritom ispire i čisti sve ono na što naiđe.Ali ne zadržava.Pusti to dalje,svojim tokom da ide.

Kad kročiš svojim životom,ti si poput vode,s istom količinom tuge i sreće,u stanju bivanja.Ali onda te događaji prigrle na svoju stranu i tvoja torba najednom postane teža.Tvoje stanje prevagne u tugu ili sreću.

I umjesto da to otpustišti kupiš dalje osjećaje po putu i uskoro ti samo jedna torba nije dovoljna.

Kako bi bilo da se počneš ponašati kao da si u muzeju.Smiješ razgledati umjetnine,ali ih nesmiješ ponjeti sa sobom.

Svaki osjećaj koji sretneš na svom putu razgledaj,dobro ga promotri sa svake strane,dopusti mu da te nečemu nauči,ali onda kreni dalje,bez njega.

Na taj način ćeš rasti,ali s laganom torbom i lakim korakom.

Magic Wood