Freud je od samog početka definirao dva psihološka procesa kao primarni i sekundarni. Primarni proces veže se uz Id,uz instinkte, tijelo,emocije i nesvjesno. Sekundarni proces veže se uz ego,uz svjestan ,racionalni um. Za Freuda sekundarni proces pripada višoj razini, superioran je:"Tamo gdje je bio Id,bit će Ego.

"Nakon Freuda,drugi su kadkad pridavali veće značenje primarnom procesu.Ali svi kasniji pravci,uključujući i kognitivni,i dalje se zasnivaju na ta dva procesa. Primarni proces mogao bi se  nazvati EQ (zasnovan na "asocijativnom prenošenju podražaja" kroz mozak), a drugi IQ (zasnovan na "prenošenju podražaja u uzastopnom nizu").

  Oslanjajući se na ova dva procesa,zapadna psihologija ostavlja prazninu u središtu ljudskog ja. Primarni i sekundarni procesi nadmeću se koji će preuzeti nadzor i doći do izražaja. Ni razum ni emocije ne mogu se pozvati ni na što izvan samih sebe. Nemaju neko daljnje zajedničko polazište koje bi ih objedinjavalo i pre obražavalo.

Nedostaje im transpersonalčna dimenzija.Jungovsko "ja" ili Jungovska "transcendentalna funkcija" bila je pokušaj da se taj rascijep premosti, ali za Jungova je života neurologija bila nedovoljno razvijena (umro je 1961.) da bi mu pružila znanstvenu osnovu za daljnji razvoj njegove psihologije.

  SQ (zasnovana na trećem neurološkom sustavu, istodobnim oscilacijama živaca koje objedinjuju podatke u cijelom mozgu) po prvi put nudi vjerodostojan tercijarni proces. Ovaj proces objedinjuje,združuje i ima potencijal da preobrazi materijal nastao iz druga dva procesa. On omogućava dijalog izmedju razuma i emocija,izmedju duha i tijela. On pruža uporište za rast i preobrazbu. On ljudskome ja daje aktivno, objedinjavajuće,smisleno središte.

   nastavak slijedi