- I? Reci...
- Da ti kažem, što...?
- Jesi zadovoljna sa mnom?
- Naravno da jesam...
- Sigurno?
- Stoposto.
- Ma, daj... Osjetim da nešto nije baš...
- Ne znam što misliš. Ti si super.
- To samo tako govoriš... Ali, ljubavi, ja sam spreman jednako voljeti te i onda kad mi iskreno kažeš ako ima nešto... Da znam za drugi put... Mogu ja i bolje....
- Ti si divan i ja te volim. Ovako je dobro. Ne znam za bolje.
- Sigurno nemaš nikakvu primjedbu ili prijedlog...?
- Nemam.
- Osjetim da nisi sasvim iskrena prema meni.
- Onda te osjećaj vara.
- Stvarno nemaš ništa za prigovoriti? Ne vjerujem.
- Nemam, stvarno. Sasvim sam bez prigovora. Rekla sam da si super i da te volim i prihvaćam takvog kakav jesi, da si za mene savršen...
- Molim te, nemoj me uvijek toliko hvaliti.
- Ne hvalim te uvijek, samo kad me tako uporno pitaš. Mogu kazati samo ono što mislim. Ili bi sada htio da ti izmislim neku manu koju nemaš?
- To ne, ali nema potrebe ni da me uvijek štediš.
- Uživam s tobom. Ne štedim nikoga. Jednostavno, zadovoljna sam, lijepo mi je...
- Znam, ljubavi znam, ali i dalje se ne mogu oduprijeti dojmu da mi nešto, možda nenamjerno, prešućuješ...
- Aah, sad znam i što... Ima jedna sitnica.
- Eto, znao sam cijelo vrijeme...
- Sigurno želiš znati?
- O, Bože, da ne želim, ne bi te toliko gnjavio! Bitno mi je da znam. Bitno mi je da si sretna sa mnom. Bitno mi je da znaš da mi možeš sve reći. Bez obzira...
- Ne gnjaviš me i sretna sam s tobom. A siguran si da se nećeš uvrijediti kad ti kažem?
- Ne brini o tome. Samo daj, reci više...
- Dobro, ali prvo da napomenem da to nema veze s tobom, ni s tim kakav si ti.
- Molim?! Nema veze sa mnom. Onda s nekim drugim???
- S nekim drugim, ni pogotovo.
- S čim onda ima veze?
- S jelom, ljubavi, s jelom.
- E, sad mi tek ništa nije jasno.
- Opet si presolio krumpire. To je to. :)