Drugo što morate znati jest sljedeće: ovisnost možda i počinje radi većeg uživanja, ali uživanje nije razlog zbog kojeg se ovisnost razvija i traje. Element uživanja nakon nekog vremena nestaje, što se više "fiksate" s onim o čemu ste ovisni. Naime, ovisnici dužeg staža imaju potrebu za predmetom svoje ovisnosti tek da bi privremeno ublažili depresiju, tjeskobu ili uzrujanost koju im pričinjava apstinencija!

Praktično svatko može oboljeti od svake ovisnosti, ali neke su prirođenije ženama, što iz bioloških razloga, što zbog utjecaja tradicije i kulture. Tipično su ženske ovisnosti one o kupovanju i trošenju, telefoniranju i slanju SMS-ova, te o prejedanju slatkišima.

 

Ovisnost o kupovanju i trošenju

- "Kad se osjetim napuštenom i tužnom, pođem u trgovački centar i nakrcam vrećicu-dvije. Otkrila sam da mi to bar nakratko pomaže da mi bude bolje." - priznaje Libija (28).  Kad joj je kartičarske kuća sudskim putem utjerala duh od 30.000 kuna i oduzela karticu, Libija je počela posuđivati od prijateljica ne bi li se bar povremeno kupovinom "liječila" od tjeskobe koja ju progoni. Tek joj je pomoć terapeuta donekle "zakočila" potrebu haranja po dućanima.

Lidija je jedna od milijuna žena širom svijeta koje se tješe "dopingom". Kupovina i gomilanje predmeta pretežno je ženska navika, koja ima evolucijsku podlogu i ima veze sa ženskom ulogom u skupljanju plodova i drugih vrijednih predmeta te njihovom skladištenju u domu.

Dok će muškarci prije "nasjesti" na kockanje, klađenje, riskiranje ili nasilje, žene su iz bioloških razloga privučenije kupovini. Kad osjete da im pohod po trgovinama olakšava muke i donosi ugodu, makar na sat-dva, one taj pohod ponavljaju i ponavljaju, sve dok im ne ponestane sredstava, a ponekad i nakon toga.

Sezona povećane kupovine radi "samoliječenja" obično se podudara s mjesecom prosincem, u kojemu se susreću depresivno mračni dani, praznička sezona, povećana osamljenost i medijski pritisak na veće trošenje. Tada, tjednima pred Božić, vojske ljudi, a ponajviše žena, troše novac i prikuplja inače nepotrebna dobra u "terapijske" svrhe.

U nekih je to skupljanje organiziranije. - "Kad se osjetim nesretnom, otvorim ormar i gledam svojih 80 pari cipela. Zvuči čudno, ali to mi uistinu nakratko pomogne." - veli Sanja (41), koja cipele skuplja zadnjih sedam godina, od raskida svoje zadnje duge veze. Njena znanica pak ima tri tuceta haljina koje nikad nije ni isprobala, jer bit nije u nošenju nego u činu kupnje.

Nekima pomaže i sam obilazak trgovina i gledanje izloga. Čini se da su takvi izlasci ugodni zato što uključuju ne samo pogled na proizvode, nego i kontakt s ljudima prisutnim u i oko trgovine.

Prisilno kupovanje može dovesti do strahovitog zaduživanja, bankrota, pljenidbe imovine pa i kriminalnih radnji u nastojanju pokrivanja dugova, a pritom bračni i obiteljski odnosi mogu biti nepovratno narušeni.

No, ovisnost podrazumijeva nemogućnost voljne kontrole nad vlastitim duševnim stanjem i pratećim postupcima. Dakle, teško je jednostavno odlučiti "neću više kupovati" i tu odluku provesti u djelo. Trpite li od ove ovisnosti, vjerojatno će vam trebati stručna pomoć psihijatra ili psihologa, koji će vam pomoći pri ublažavanju emocionalnih smetnji koje su i dovele do ovisnosti o kupovini. Moguće je da će prilikom terapije biti potrebno koristiti i lijekove s učinkom na živčani sustav. Takvi su lijekovi praktično neškodljivi i djelotvorni u uklanjanju depresije ili tjeskobe, koje najčešće prethode upadanju u ovisnost.

U međuvremenu, učinite svjestan napor i ograničite materijalnu štetu sebi i obitelji:

- prije izlaska u grad napravite spisak potrebnih stvari i držite ga se

- vratite ili uništite kreditne kartice; učinite to naglo i ne razmišljajući

- plaćajte samo gotovinom, čekovima ili debitnim (zadužnim) karticama, na kojima ne možete prekoračiti limit

- ne obilazite trgovine i ne gledajte u izloge, jer ta aktivnost potiče želju za kupovinom

- ne gledajte televizijske programe s reklamama

- kad vas obuzme potreba za kupovanjem, pođite na trčanje, u teretanu, u kino, u posjetu

 

Prejedanje: ovisnost o hrani

Ako znamenke na vašoj kućnoj vagi rastu brže od hrvatskog inozemnog duga i ako užurbano trpate novu porciju hrane na svoj veliki tanjur, moglo bi biti da ste ovisni o hrani. Kao što je slučaj i s drugim ovisnostima, ljudi koji su "navučeni" na hranu ne prejedaju se zato što im toliko godi sam okus hrane, već zato što putem hrane u organizam unose izvjesne tvari koje pozitivno djeluju na njihovo raspoloženje.

"Više puta mi se dogodilo da usred noći sjedam u kola i idem do cjelonoćnog kioska radi nabavke čokolade ili keksa." - priča Bernarda (47) - "Pokušala sam izbaciti slatkiše iz prehrane, ali bih se tada uvijek osjetila potištenom ili bezvoljnom." 

Obično ovisnici o hrani nisu ljudi koji su uobičajeno sretni i smireni pa si hranom dodatno dižu raspoloženje, nego su to osobe koje trpe od depresije ili tjeskobe, a hranom se nastoje "liječiti".

Prehrambeni proizvodi koji izazivaju ovisnost (slatkiši, sir, tjestenina, meso, masti) sadrže sastojke koji potiču lučenje izvjesnih moždanih kemikalija, poput dopamina i serotonina, koje izazivaju osjećaj ugode. Nema ničeg lošeg u posjedovanju većih količina dopamina, serotonina i drugih "hormona sreće", no ljudi skloni ovisnosti o hrani imaju vjerojatno urođen manjak tih tvari, pa ih nadoknađuju povećanim unosom (ne)prikladne hrane. 

Dok su muškarci češće "navučeni" na bjelančevine, konkretno na meso, žene više žude za šećernim proizvodima, a ponajviše za čokoladom. Ovaj podatak u skladu je s većom rasprostranjenošću depresije u žena, te s pretpostavkom da ugljikohidrati mogu ublažiti depresiju. Pritom čokolada ima i dodatne sastojke koji imaju antidepresivni učinak, kao što je feniletilamin, zvan i "hormonom ljubavi". Mnoge žene i poneki muškarac imaju pojačanu potrebu za slatkim uvečer ili tijekom noći, što je opet povezano s određenim oblicima depresije. No, jednostavni ugljikohidrati, koji su prisutni u šećeru, vrlo se brzo prerađuju pa uzrokuju nagli "skok" u raspoloženju, te ubrzo duboki pad, što čovjeka navodi na nove i nove porcije slatkiša - s predvidljivim rezultatima.

Kad biste se mogli sami liječiti od depresije ili tjeskobe povremenom porcijom jela kao što su tjestenina, čokolada, kolači, sir i meso, a bez popratnih pojava poput debljanja, ne bi bilo problema. No, ne samo da vaga počinje pucketati pod vama, nego se od prejedanja remeti cijeli metabolizam, pa i sposobnost mozga da sam proizvodi dopamin i serotonin. Tada potreba za zasitnim namirnicama postaje sve veća, a njeni ugodni učinci sve manji, što vodi do spirale debljanja i ugrožavanja brojnih organa, uključujući krvožilni sustav, mozak, jetru, kožu i druge.

Liječenje od ovisnosti o hrani nužno počinje sa spoznajom da prejedanje strahovito škodi organizmu. Ta spoznaja vodi prema odluci da se s prejedanjem prekine. Postoje neki koraci koje možete poduzeti sami, no glavni je korak liječenje depresije i(li) tjeskobe i s njima povezanom biokemijskom neravnotežom u mozgu.

 

* Među stvarima koje možete poduzeti sami jest povećanje tjelesne aktivnosti do minimalno jedne žustre 30-minutne šetnje dnevno, po mogućnosti više, ovisno o procjeni vašeg liječnika i općem zdravstvenom stanju.

* Redovna tjelovježba (brzo hodanje, trčanje, bicikliranje, planinarenje, aerobika, plivanje i dr.) aktivira vaš živčani sustav i proizvodi "hormone sreće" podjednako kao ovisnička hrana, ali na višestruko zdraviji način!

* Izlaganje dnevnom svjetlu i smijanje (uz pomoć viceva, smiješnih filmova ili predstava, humorističnih knjiga i stripova) također ublažava neugodne osjećaje koji vode prema ovisnosti o hrani.

Za odvikavanje od hrane izmišljene su brojne dijete, od kojih neke uključuju potpuno gladovanje uz liječnički nadzor (ne preporučuje se!), druge nalažu izbacivanje sve štetne hrane te povećani unos voća, povrća i sjemenki, a treće dopuštaju postepeno izbacivanje štetnih namirnica.

 

Ovisnost o telefonu - ili o ljudima?

Telefoni, a osobito mobilni, odavna su prestali biti sredstvo hitne i kratke komunikacije radi dogovora za poslove ili susrete uživo. Milijuni ljudi služe se raznovrsnim telefonima radi ublažavanja osjećaja osamljenosti, odnosno radi stvaranja povezanosti s drugim ljudima. Ta je povezanost bestjelesna, ali zbog toga i manje opasna za žrtve osamljenosti, jer u površnim odnosima postoje manji izgledi da će osjetljiva osoba biti teže povrijeđena.

Ovisnost o telefonskoj ili internetskoj komunikaciji zapravo je ovisnost o ljudima, a o ljudima su ovisne osobe kojima u životu nedostaje prisan ljudski kontakt, odnosno koje su preosjetljive na grubosti ili odbijanje u druženju "uživo".

- "Kad čujem da mi je pristigla poruka na mobitel, ili kad vidim da na sekretarici imam poruka, odmah mi se raspoloženje digne." - otkriva Jelica (21). - "Ponekad odgađam čitanje ili preslušavanje poruka, jer uživam u tom iščekivanju."

Dokle god komunikacija preko žica ili bežičnih signala ne oduzima previše vremena, ne košta previše novca i ne priječi druženje licem u lice, ona nije štetna i nije medicinski problem. Međutim, mnogima je njihova osamljenost toliko teška da upadaju u zamku telekomunikacijskog općenja, sa strašnim posljedicama po zdravlje i standard. Dnevno provode sate nazivajući znance, šalju desetke i stotine kratkih poruka ili neumjereno sudjeluju u "čavrljanju" na Internetu. Dok su kompjuteri u nešto većoj mjeri muška strast, telefoniranje i "esemesiranje" češće pogađaju žene, pa nekima telefonski računi dosežu četverocifrene brojke. Koliko se ljudi okreću SMS-ima radi "utjehe", pokazuje podatak da u Europi postoje centri za liječenje ovisnosti o telefonskim porukama.

Liječenje? Najlakše bi bilo telefonsko-kompjuterskim ovisnicima oduzeti aparaturu u nadi da će se tako "urazumiti" i prekinuti s ovisnošću, no ta je zamisao varljiva. Naime, prije svega potrebno je ukloniti ono što ovisnike o daljinskoj komunikaciji muči, a tek onda ih nježno voditi kroz smanjenje doziranja telefonima i računalima. Osamljeni ovisnici o telefonima i SMS-ima nipošto nisu umišljene osobe koje žele biti u središtu pažnje, već osobe koje duboko pate od nedostatka ljubavne ili prijateljske prisnosti.

 Nažalost, izliječiti osamljenost i ljubavne frustracije nije lako, pogotovo ako im se pristupa isključivo psihološkim putem - savjetima i uputama za upoznavanje ljudi i razvijanje prijateljstva i ljubavnih veza. Naime, osamljenost i seksualne frustracije zapravo su oblici depresivno-anksioznog poremećaja i proizlaze iz osjetljivog, na stres neotpornog živčanog sustava. Stoga i liječenje od telefonsko-kompjuterske ovisnosti u velikom broju slučajeva treba uključiti i upotrebu antidepresiva, lijekova koji jačaju živčani sustav i čine ga otpornijim na stres - pa tako i na stres do kojeg uobičajeno dolazi u međuljudskoj komunikaciji.



www.zdravduh.bloger.hr